Sit gladnom ne vjeruje: Sve veće socijalne razlike u BiH

U poslijeratnom tranzicijskom periodu iz socijalističkog u kapitalističko društvo, zahvaljujući pljačkaškoj privatizaciji, BiH je ostala bez srednje klase i pretvorila se u raslojeno društvo između bogate manjine i siromašne većine.

Iako nas političke elite uvjerevaju da u BiH nema baš nekog siromaštva, zvanični podaci domaćih i međunarodnih ekonomskih institucija pokazuju potpuno suprotno stanje.

To što na ulicama ne možemo vidjeti hiljade ljudi kako kopaju po kantama za sreće, mada iz dana u dan ima sve više takvih, ne znači da ljudi dpbro žive.

Više se radi o čuvanju ponosa, jer mnogi ljudi kod nas prije će umrijeti nego pružiti ruku za traženje milostinje. Ima tu dosta i do mentaliteta, pa je teško očekivati da jedan Bosanac za razliku od Amerikanca krene u prosjačenje drugi dan nakon gubitka posla. Hiljade naših ljudi u stanju su čekati i vjerovati u bolje sutra čak i nakon 20 neisplaćenih plata.

Registar civilnih vazduhoplova koji je objavila Direkcija za civilno vazduhoplovstvo BiH pokazao je da čak 27 fizičkih lica u BiH posjeduje vlastiti vazduhoplov. Takav podatak najbolje oslikava razliku između ekstremno bogatih i siromašnih u zemlji, jer toliki broj vlasnika vazduhoplova prevelik je i za mnoge razvijene zapadnoevropske zemlje.

Pojedini automobili koji se mogu vidjeti na ulicama bh. gradova, prije svega Sarajeva i Mostara, vrlo rijetko se mogu vidjeti i na ulicama Beča i Berlina.

Nažalost, takva slika se nastoji prezentirati kao bh. stvarnost, pa je onda teško stranim turistima koji dođu u BiH objasniti da je ovdje nekada bio rat i da ljudi teško žive, da hiljade radnika ne mogu otići u penziju jer im nije regulisan radni staž, da hiljade ljudi nisu u stanju ovjeriti zdravstvenu knjižicu svojoj djeci jer im nije uplaćeno zdravstveno osiguranje...

Sit gladnom ne vjeruje, tako da je teško uvjeriti političke elite da to što pored kontejnera ne možemo vidjeti hiljade ljudi ne znači da se dobro živi.