Kada je prije nepunih pola godine Ana Brnabić postala premijerka Srbije, njeno imenovanje izazvalo je podijeljene reakcije u regionalnoj javnosti.
Javnost u Srbiji od početka je s rezervom prihvatila njeno imenovanje. Nacionalistička desnica osudila je njeno imenovanje, jer su smatrali kako se radi o projektu „mrskog zapada“ da uništi Srbiju.
Jer kako drukčije objasniti da na čelo jedne tradicionalne balkanske zemlje dođe žena i to žena koja se javno deklarisala kao gay osoba.
Za razliku od Srbije, u ostalim zemljama regiona njeno imenovanje za premijerku Srbije izazvalo je svojevrsno oduševljenje. Jedni su smatrali kako će imenovanje jedne takve osobe donijeti potpuno drukčije odnose Srbije prema svojim susjedima, dok su drugi uživali u „srpskoj muci“ jer su dobili gay osobu na čelu države.
Išlo se čak i toliko daleko da su se po društvenim mrežama mogli pročitati komentari da je gay osoba na čelu Srbije „kazna od Boga za sve ono što je Srbija radila susjedima početkom devedesetih godina“.
Međutim, vrlo brzo pokazalo se da Ana Brnabić u svom odnosu prema susjedima i zauzimanju stavova o ne tako davnoj prošlosti nije bitno drukčija od svojih prethodnika.
Posljednje izjave o Haškom tribunalu, koji „nije donio očekivano pomirenje u regionu i koji nije bio okjektivan, te da je Srbija najgore prošla“, pokazuju da Ana Brnabić nema drukčije viđenje dobrosusjedskih odnosa u odnosu na istu onu nacionalističku desnicu koja je nju neprijateljski dočekala kada je postala premijerka.
- Mislim da Tribunal nije učestvovao u pomirenju u regionu, već je doprineo zaoštravanju odnosa u regionu. Kako pričati o efikasnosti sudstva u Srbiji, kada vi imate u Hagu proces od 13 godina protiv Šešelja koji je oslobođen - rekla je ona.
Postoje samo dva objašnjenja za to. Ana Brnabić nije osoba kakvom se predstavljala kada je preuzela premijersku poziciju ili je stvarno dobra osoba, ali se samo želi dodvoriti nacionalistima.
Koja god od ove dvije opcije da je u pitanju, loša je. Zapravo, ne zna se koja je gora.