Careva džamija: Zbog karakteristične munare jedna je od najljepših u Sarajevu

Piše: Mufid Garibija, dipl. arhitekta i poznavalac historije Sarajeva

(Careva džamija. Čuvši za podvige Isa-bega Ishakovića i graditeljske poduhvate, sultan Mehmed Fatih poslao mu je ferman da u dolini gdje je danas Sarajevo izgradi i džamiju. Isa-beg Ishaković tako je počeo s utemeljivanjem Sarajeva...)

Dolina gdje je danas Sarajevo i njena okolina u XV vijeku su bili poprište sukoba Kraljevine Bosne i Osmanske imperije. Da bi utvrdio svoj pakt s Osmanlijama, veliki bosanski vojvoda Kosača je kao garant poslao svog brata sultanu Mehmedu II Fatihu. Kosačinog brata usvojio je Ishak-beg, a dječak je primio Islam i sebi uzeo ime Isa. Ishak-beg s osmanskom vojskom prodire do ove široke i lijepe doline koja se tada zvala Vrhbosna. Tu je zatekao nekoliko malih trgova i jedno manje utvrđenje, te trgovište gdje su se ljudi okupljali utorkom.

Isa se, u međuvremenu, istakao kao vjernik, vrstan vojnik, strateg, diplomat i vizionar. Uskoro je postao očev nasljednik pod imenom Isa-beg Ishaković. Tako je preuzeo vlast nad Bosanskim krajištem, kojim je vladao četiri godine. Kada je donio vojnu stabilnost, postao je i bosanski sandžak-beg još četiri godine. Osim Bosanskim sandžakom, Isa-beg Ishaković vladao je zemljom sve do Skoplja.

Od vlastitog novca je davne 1457. godine počeo gradnju tekije na Bentbaši. Bila je to prva islamska vjerska ustanova u Vrhbosni, čime su muslimani bili ohrabreni da otvoreno počnu prakticirati svoju vjeru i pozivati u nju.

Nije se zaustavio na tome nego ga je duhovni temperament vodio u gradnji kompleksa koji je, pored tekije, uključivao imaret i musafirhanu. Čuvši za njegove podvige i graditeljske poduhvate, sultan Mehmed Fatih poslao mu je ferman da u ovoj dolini izgradi i džamiju. Isa-beg Ishaković tako je počeo s utemeljivanjem Sarajeva.

Ključevi džamije uručeni Sultanu i ona posta Careva džamija

Tu prvu džamiju u gradu napravio je prije 1462. godine na lijevoj obali rijeke Miljacke. Isprva je to bila nešto manja džamija sa drvenom munarom. Bila su vremena ratnih previranja i mnoge su se bitke vodile za sarajevsku dolinu. Sultan Mehmed Fatih došao je tada lično sa svojom vojskom u Bosnu i donio trajnu stabilnost ovoj regiji. Ostao je zabilježen taj historijski i emotivan susret, kada je Isa-beg Ishaković dočekao sultana Mehmeda II Fatiha, kojeg je upoznao kao dječak i na čijem je dvoru odgojen. Isa-beg je tada uručio Sultanu ključeve džamije i ona zbog toga posta poznata kao Careva džamija.

Utemeljitelj Sarajeva nije stao samo na gradnji džamije nego je vrijeme mira iskoristio da uz nju izgradi dvor (Saraj) po kojem je naš grad dobio ime. Sa druge strane džamije podigao je javno kupalište - hamam. Podigao je i most preko Miljacke, te sa suprotne strane napravio Kolobaru han, prenoćište za sve dobronamjerne goste grada. Za potrebe ovog kompleksa on je napravio i prvi sarajevski vodovod, kaptirajući vrelo Crnilo na padinama Trebevića i sproveo je čistu i pitku vodu u grad i u ove objekte. Taj veliki dobrotvor je uvakufio sve što je podigao i ništa od pomenutog nije ostavio za sebe ili svoje potomke. Mezar mu se nalazi u mezaristanu iza Careve džamije.

Jedna od najljepših kompozicija u Sarajevu

Kako je vrijeme prolazilo Isa-begov grad je rastao i svaka mahala je dobivala svoju posebnu džamiju, pa je narod ovu prozvao Stara (Atik) džamija.

Današnje konture džamija je dobila krajem 16. vijeka, a 1847. izvršena je rekonstrukcija u kojoj su munara i kupola dobili svoj današnji izgled. Upravo je munara, koja plijeni svojom vitkošću, jedan od najkarakterističnijih obilježja ovog objekta.

Dolaskom Austro-Ugara i uređenjem korita rijeke Miljacke zaokruženo je današnje zdanje, gdje je pročelje sa ulazom u bosanskom stilu projektovao češki arhitekta Karl Paržik. Ovo je jedna od najljepših kompozicija u Sarajevu, a danas su u njoj još biblioteka i sjedište Reisu-l-uleme, vrhovnog vjerskog poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini i regiji. Cijeli kompleks je dio zaštićene kulturne baštine.