Amer Obradović za NAP: Tri mjeseca u kazamatu Herceg-Bosne obilježila su moj život

Piše: Haris Ljevo

Haški tribunal u srijedu će izreći pravomoćnu presudu Jadranku Prliću i još pet osoba kojima se sudi za udruženi zločinački poduhvat na području nekadašnje tzv. Herceg-Bosne.

Kakav je bio život za nehrvate na području koje je nekada kontrolisao HVO i šta je zapravo predstavljao udruženi zločinački poduhvat za agenciju Patria se prisjeća Amer Obradović iz Stoca, nekadašnji novinar i urednik magazina Dani, danas zaposlen u odnosima s javnošću.

- Udruženi zločinački poduhvat je podrazumijevao čistu hrvatsku teritoriju u tzv. Herceg-Bosni, a da bi se to ostvarilo morali su se riješiti Bošnjaka, naročito na prostoru Stoca, Dubravske visoravni, Čapljine i dijela Mostara kojeg je kontrolisao HVO. Od aprila mjeseca 1993. Bošnjake su počeli zatvarati u logore, bilo da su bili u HVO-u ili u Armiji RBiH, naročito one koji su mogli pružiti neku vrstu organizacije otpora – kaže Obradović.

Koštana bolnica u Stocu jedan je od simbola stradanja stolačkih Bošnjaka. Amer je samo jedan od mnogih Stočana koji je u njoj na vlastitoj koži osjetio svu brutalnost tzv. Herceg-Bosne.

- Mene su zarobili kao 17-godišnjaka. I od jula do oktobra 1993. bio sam zatvoren u zloglasnoj Koštanoj bolnici u Stocu. Tih skoro tri mjeseca u kazamatu Herceg-Bosne prekinulo je moje djetinjstvo, moju mladost i obilježilo moj život. Ubistva, silovanja, progoni, pljačke, zločini i patnje kroz koje je prošlo nehrvatsko stanovništvo na prostoru kojeg je kontrolisao HVO devedesetih samo su odraz politike etničkog čišćenja i “čiste“ Herceg-Bosne koju su osmislili Franjo Tuđman i Gojko Šušak, a u djelo sproveli Mate Boban i šestorka kojoj će biti izrečena pravosnažna presuda u Haagu.

Amerov otac jedan je od desetina hiljada hercegovačkih Bošnjaka koji su prošli kroz brojne logore nekadašnje Herceg-Bosne, dok njegov amidža, nažalost, nije preživio.

- Mog oca su 3. jula odveli u Gabelu. O očevoj sudbini, pa i da je uopće živ, saznao sam tek pola godine kasnije. On je za pet mjeseci promijenio tri logora. Njegovog brata Fehima su bojovnici HVO-a ubili na putu od logora do logora, u okolini sela Kruševo. Kuću su nam minirali do temelja 1998. da se ne bi mogli vratiti. Naša porodična priča je uobičajena za Bošnjake sa prostora Stoca.

Obradović ističe kako je presuda izuzetno važna za sve žrtve, ali da će ona biti posebna važna kada postanemo moderno evropsko društvo.

- Presuda šestorki je vrlo važna, za žrtve prevažna. Ova, presude Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću i druge po mom mišljenju će tek dobiti na značaju kada naše društvo počne primjenjivati standarde modernih demokratskih država, naročito u obrazovanju – kazao je Obradović za NAP.