Komšić: Rekli su mi da sam lud!

SDP BiH više nikada neće biti ono što je bio. SDP BiH je stranka koja nezaustavljivo seli na političku marginu.

Izborni rezultat ostvaren 2010. godine bio je historijski. Svi su, a posebno glasači, očekivali da će napokon sunce u ovoj zemlji zasijati kako treba. Ali, nažalost partija koju je Zlatko Lagumdžija tokom 17 godina vladavine pretvorio u društvo jednog lica, okružen sa nekoliko svojih klonova koji su slijepo slušali vođu, socijaldemokratiju i ovu zemlju samo je odvukao u ponor.

Osipanje SDP-a krenulo je još na Kongresu 2002. godine kada je rahmetli Nijaz Duraković, koji je bio istinski socijaldemokrata, patriota i zaljubljenik u državu Bosnu i Hercegovinu, proročanski predvidio ono što se danas događa. Najcrnji scenarij već tada počeo se realizirati.

Nakon njega stranku su napustili Ivo Komšić, Miro Lazović, Nermin Pećanac... društvo se polako ali sigurno osipalo.

Za to vrijeme Lagumdžija je glumio velikog vođu i svojom megalomanskom pohlepom, narcisoidnošću i bolesnim egoizmom sve više gazio plemenitu ideju socijaldemokratije.

Želju za održanjem na vlasti po svaku cijenu pokazao je kada je zbog svog ustoličenja na mjesto šefa diplomatije punih 16 mjeseci blokirao izbor Vijeća ministara BiH.

Potom i odnosom prema tadašnjim koalicionim partnerima, SDA i SBB, koje je držao u „smrtnom zagrljaju“ dok su mu trebali.

Izborni debakl koji je SDP doživio u oktobru ove godine samo je pokazao da su birači/građani razočarani politikom ove stranke koju je trasirao Lagumdžija sa svojim kerberima.

Iako je na vanrednom Kongresu, doduše kroz iglene uši, za predsjednika SDP-a do redovnog kogresa izabran Nermin Nikšić, značajnije promjene u izboru ljudi u organe stranke nisu se dogodile.  

Kola nastavljaju da idu nizbrdo i sve više dobijaju na ubrzanju. Odluka Dževada Bećirevića, „kapitalca“ i čovjeka koji je kao načelnik sarajevske Općine Centar pokazao da se može biti SDP-ovac koji radi za dobrobit svih građana, a ne samo Lagumdžijinu, izazvala je tektonski poremećaj u ionako uzdrmanim temeljima stranke.

Njegov prelazak u Demokratsku frontu izazvat će (a već je krenulo) domino efekat. Sve što vrijedi i što želi dobro ovoj zemlji, narednih mjeseci napuštat će SDP.

Kada je Lagumdžija tokom svojih posljednjih predsjedničkih dana slavodobitno najavljivao kako će utapanjem Lazovićevog USD-a krenuti ujedinjavanje ljevice u BiH, očekivao je da će i Željko Komšić svoj DF samo pridružiti SDP-u, odnosno „ugušiti se“ u stranci koju je nakon burne svađe na jednoj od sjednica Predsjedništva, ljutito napustio.

Profesorova, ali i računica njegovih satelita pokazala se netačnom.

Proces ujedinjavanja ljevice odvija se, ali po Komšićevoj recepturi. SDP se utapa u DF. I teči će sve dok stranka koju je Lagumdžija uništio ne postane ono što je danas Stranka za BiH.

- Rekli su mi da sam lud, izjavio je Komšić novinarima napuštajući sjednicu Predsjedništva SDP-a, u ljeto 2012. godine.

I ko je sada lud? A ko normalan?