Šta je nama EU

U literaturi koja se bavi regionalnom saradnjom zemalja Zapadnog Balkana gotovo jednoglasno se potvrđuje da je članstvo u EU uz naravno ono u NATO savezu, najvažniji cilj ovih zemalja.

Europske integracije potaknule su proces saradnje u regiji i s njim idu ruku pod ruku, što ne predstavlja iznenađenje. Moguće članstvo u EU predstavljalo je odlučujući motiv u naporima država centralnoistočne Europe da se razvije stabilnost, demokratija i ekonomske reforme tokom devedesetih godina 20. stoljeća.

Na taj način EU je dokazala da, svojom privlačnom snagom i primjerom davanja članstva zemljama centralnoistočne evrope, može biti “oslonac” za političku i ekonomsku tranziciju

Sama EU je izgrađena na temeljima regionalne saradnje. Europa kakvu znamo danas konstruisana je na ostacima Europe nakon Drugog svjetskog rata, koji umnogome podsjećaju na zemlje Zapadnog Balkana u 2000. godini. Iz te situacije ona je uspjela pronaći put oporavka i uspostavljanja mira upravo kroz regionalnu saradnju i ekonomsku integraciju.

Također, izbor ekonomske integracije kao osnove za uspostavu trajnog mira i oporavka nije bio slučajan. Velike etničke razlike, kao i nepovjerenje koje je uslijedilo poslije rata bili su vrlo slični situaciji u kojoj su se našle države Zapadnog Balkana poslije 2000. godine.

Ekonomska integracija je dovela do transformacije bivših neprijatelja u buduće poslovne partnere, formirajući odnos zasnovan na zajedničkim interesima i profitu. Time je smanjen “konfliktni potencijal”, koji je inače lako izgraditi u odsustvu ekonomskih i osobnih veza.

Strategija regionalnog pristupa državama Jugoistočne Evrope, inaugurirana 1997. godine, bila je kreirana s ciljem prevazilaženja posljedica ratnih razaranja putem stvaranja osnovne stabilnosti i napretka u demokratizaciji društava.

U slučaju Bosne i Hercegovine ti ciljevi su postizani putem podrške implementaciji Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Pristup Bosni i Hercegovini realiziran je osnivanjem Konsultativnih radnih grupa (Consultative Task Force – CTF) 1998. godine na osnovu uputa Europske unije koje su sadržavale minimalne zahtjeve kao preduvjet za otpočinjanje izrade Studije izvodljivosti.

Europska komisija je 1999. godine predložila modifikaciju regionalnog pristupa Procesom stabilizacije i pridruživanja za države jugoistočne Europe (Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju i Saveznu Republiku Jugoslaviju) kojim se unapređuje do tada postojeća politika Europske unije prema zemljama regije.

Proces predviđa potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju - nove vrste ugovornog odnosa EU čiji je cilj stabilizacija zemalja u regiji putem njihova približavanja europskim integracijama. Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju su prilagođeni okolnostima u pojedinoj zemlji.

Nakon formiranja Konsultativnih radnih grupa, u martu 2000. godine EU je Smjernicama za Bosnu i Hercegovinu (Mapa puta) označila pravac reformi neophodnih za dalju kvalifikaciju u evropskim integracijama.

Reforme su se odnosile na poduzimanje političkih i ekonomskih mjera, kao i mjera u oblasti zaštite ljudskih prava, demokratije i vladavine prava, razrađenih u 18 uvjeta. Može se konstatovati da je prvobitna dobrovoljna harmonizacija zakonodavstva Bosne i Hercegovine sa dijelovima acquis-a započela u 2000. godini, tokom ispunjavanja uvjeta iz Mape puta.

Od 2002. godine Europska komisija redovno prati stanje i proces eurointegracija država Zapadnog Balkana i svake godine sastavlja Izvještaje o napretku svake pojedinačne zemlje kako bi ga prezentovala Europskom vijeću i Europskom parlamentu.

U Izvještaju se, po istoj strukturi svake godine, ocjenjuje stanje u državi prema utvrđenim kriterijima iz Kopenhagena. Dakle, riječ je o analizi stanja u pogledu političkih i ekonomskih kriterija za članstvo, te donošenje ocjene sposobnosti države o provedbi europskih standarda, tj. o usklađivanju državnih zakonodavstava i politika s pravnom stečevinom EU.

Ustanovljavanjem kriterija iz Kopenhagena 1993. godine, po prvi put je u povijesti proširenja Zajednica i Unije definirano koja to pitanja, odnosno uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi država mogla postati članica Unije. U svim ranijim proširenjima uvjeti pristupanja su bili predmet sporazuma o pristupanju između članica Unije i države kandidata.

Bosna i Hercegovina učestvuje u Procesu stabilizacije i pridruživanja. Privremeni sporazum se primjenjuje od 2008. Provedba Privremenog sporazuma u Bosni i Hercegovini je i dalje neujednačena. Zemlja i dalje krši PS zbog neusklađivanja s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i pravilima o državnoj pomoći.

U okviru Procesa stabilizacije i pridruživanja, Bosna i Hercegovina i dalje sa EU konstruktivno sudjeluje u strukturalnom dijalogu o pravosuđu. Proces je uspostavljen s ciljem daljnjeg konsolidiranja nezavisnog, djelotvornog, nepristrasnog i odgovornog pravosudnog sistema u skladu sa relevantnim standardima EU.