Čović na grobu Gojka Šuška

Dragan Čović i njegova vjerna stranačka pratilja Borjana Krišto danas su u Zagrebu obišli grobove Franje Tuđmana i Gojka Šuška, gdje su zapalili svijeće u znak odavanja počasti.

Za Čovića su Tuđman i Šušak mirotvorci. Baš kao i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, kojeg je predsjednik HDZBiH prošle godine u junu dočekao u slavljeničko-euforičnom raspoloženju u Busovači.

Nije mu bilo bitno to što je Kordić odgovoran za masakr u Ahmićima gdje su 116 nevinih života tada oduzeli pripadnici HVO-a, od čega 32 žene i 11 djece. Najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba, a najstarija 81-godišnja starica.

Ovim je činom prvi čovjek HDZ-a transparentno, i bez trunke stida negirao ratni zločin počinjen nad Bošnjacima.

I nije se zaustavio u svom pohodu, ne birajući sredstva da dokaže kako je jedan i jedini legitimni politički predstavnik Hrvata, i da neće odustati od zločinačke tvorevine Herceg-Bosne, koju sada modernije zove „treći entitet“.   

Samo nekoliko mjeseci kasnije nakon što je dočekao Kordića, na predizbornom skupu u Širokom Brijegu Čović je ushićenim sljedbenicima poručio:

- Mi smo povezali sve što su baštinili dr. Franjo Tuđman i Gojko Šušak i slijedimo njihov put. Hrvatski narod je preponosan da bi odustao od ideje ovih velikana - rekao je Čović.

Šta su baštinili Tuđman i Šušak, najbolje su na svojoj koži osjetili Bošnjaci Hercegovine, ali i Posavine i Srednje Bosne.

Ali... Za Čovića su Tuđman i Šušak u najmanju ruku kandidati za Nobelovu nagradu  za mir. Fantomska Herceg-Bosna bila je država u kojoj su cvjetale demokratske ruže, a oni koji nisu Hrvati uživali su sva prava.

Izgleda da za lidera HDZ-a, koji opsesivno potencira famozno hrvatsko pitanje, a to je dokazao porukom da se neće odreći velikana Tuđmana i Šuška, nisu postojali ni Dretelj ni Heliodrom. Bit će da su u njegovoj percepciji to bila „odmarališta za probrane“ i to ekskluzivno hercegovačke Bošnjake.

Čoviću ništa ne znače ni haške presude u kojima je dokazano etničko čišćenje. I to one bivšim čelnicima fantomske Herceg-Bosne koji su učestvovali u zločinačkom poduhvatu na čelu kojeg su bili Tuđman, Šušak i Mate Boban.

Čović je obećao u ovoj godini i TV kanal na hrvatskom jeziku. Sudeći koliko se novaca trenutno „upumpava“ u kiseljačku TV KISS ne treba iznenaditi ako baš to bude taj treći kanal.

Na priču o ugroženosti Hrvata, a u saradnji sa Miloradom Dodikom, od koje obojice itekako imaju koristi za ostvarenje svojih političko-poslovnih ciljeva, dobio je Čović veći dio kolača u Vijeću ministara nego mu to pripada.

Čeka se sada Vlada FBiH da se vidi da li će i tu rješavati hrvatsko pitanje.

A sa finaliziranjem pregovora o podjeli vlasti sa koalicionim partnerima, lider HDZ-a započeo je i priču kako mu eto sada „pakuju i montiraju slučajeve“.

Vjerovatno, kao i do sada što je uspijevao zahvaljujući traljavosti i nesposobnosti bh. pravosuđa da uruši silne optužnice za korupciju, demontira slučajeve pa ih sa državnog spusti na kantonalni nivo gdje naravno padnu, Čović igra na kartu da će i u slučaju „Čaušević“ pobjeći od ruke pravde. Ne treba ga naravno potcijeniti, jer čiste slučajeve uspijevao je u svoju korist okrenuti. Jer, čemu vika prije nego je uopšte obznanjeno koji su rezultati istrage. Ili on zna nešto što javnost ne zna, pa unaprijed planski diže halabuku.

Svojim ponašanjem, posebno u zadnju godinu, a koje je kuliminaciju doživjelo današnjim obilaskom Tuđmanovog i Šuškovog groba  Čović želi dokazati tezu kako je BiH nemoguća kao država i kao društvo.

I da je jedino rješenje za Hrvate treći entitet. Možda bi trebao pitati i Hrvate kojima HDZ i on nisu dali „certifikat o hrvatstvu“ i kojima Šušak nije idol, kakvu oni državu i domovinu žele.