Bosanci i Hercegovci žele kupovati domaće brandove

Nešto se dešava, a izgleda da nije riječ samo o proljetnom trendu. Sve je više Bosanaca i Hercegovaca koji na prodajnim policama traže domaće brandove. Mnogi će kazati kako je narasla svijest o značaju kupovine domaćih brandova, a ja sam ipak skloniji mišljenju da ona nikada nije niti dolazila u pitanje, te da su se sada stekli i uvjeti da domaći potrošači kupuju svoje.

Ako je zbog rata i strahovitih razaranja i nesreće koja je zadesila BiH, u drugoj polovini 90-ih, pa sve do sredine 2000-ih, bilo razumljivo i očekivano da usljed nedostatka domaćih brandova, potrošači u BiH kupuju strane, stasavanjem bh. industrije, a ovdje ću se osvrnuti na prehrambenu, potrošači su se masovno počeli okretati domaćim proizvodima. Ova činjenica je znakovita sa najmanje tri aspekta. 

Bosanci i Hercegovci žele kupovati domaće kvalitetne brandove, jer su oni dio njih, i sada im se konačno pružila prilika da to čine.

Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja, sa osobenošću koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Jedna od naših komparativnih prednosti čak i u globalnim razmjerama može, recimo, biti i bosanska kuhinja koja je u stanju očarati svojim okusima sve one koji su je probali barem jednom u životu. Mi smo kompetentni da gradimo upravo takve brandove i dokaz našeg uspjeha se vidi ne samo na domaćem tržištu već i na tržištima regije, pa i puno dalje (Zlatna džezva, Sprindova jufka, Bosanski lokum, Klasov somun, Tajna, Klasove baklave, hurmašice…, Zlatni puder…).

Mnogi su, po mom mišljenju, ipak, potcijenili domaćeg potrošača, Bosanca i Hercegovca, a time i bh. tržište, pa i bh. prehrambenu industriju. Graditi svoje poslovno-prodajne strategije isključivo ili pretežno na stranim, pored snažnih domaćih brandova, strateška je greška koju bi trebalo čim prije ispraviti. Drugim riječima, bit će nemoguće napraviti posao u Bosni i Hercegovini ukoliko se konačno ne počne poštovati volja domaćih potrošača i snaga domaćih brandova.

Sada je već sasvim jasno da su se na bh. tržištu desile promjene koje će u budućnosti presudno uticati na razvoj tržišta i brandova. Zato je sada više no ikada potrebno razvijati domaće brandove, ulagati u dalje jačanje kvaliteta, ali i inovacije, te promociju. Istini za volju, na području marketinga i komunikacija uopće, još moramo puno raditi. Neće ništa samo, pa tako ne treba očekivati da će se proizvodi i usluge prodavati samo zato jer su domaće. Međutim, veoma je važno da i domaći dobavljači koji rade za velike sisteme ulažu u inovacije i marketing. 

Jer, ogromne su koristi od kupovine domaćih proizvoda. Od kupovine stranih proizvoda država ima 17% PDV-a. Kada, međutim, kupimo domaći proizvod, svi, pa i država, imamo, slikovito kazano, 17% x 17 veću korist. Klasov Bosanski lokum se proizvodi od brašna, koje je samljeveno u domaćem mlinu. U mlinovima rade radnici kojima se plaćaju obaveze na plaće. Radnici svoje plaće troše u BiH i tako ponovo pokreću proces. No vratimo se Bosanskom lokumu, koji se dalje proizvodi na mašinama koje pokreće bosanskohercegovačka struja, koja se opet dobija iz uglja iskopanog u našim rudnicima. I, u rudnicima rudari dobijaju plaću, koju također troše kupujući domaće proizvode...

U Bosanski lokum se dodaju puter, orasi, šećer, a onda se pakuje u ambalažu koju nam isporučuju domaći dobavljači. I tamo rade ljudi i zarađuju plaće, na koje se plaćaju porezi. Ambalaža se isporučuje u dizajnu koji su kreirali domaći dizajneri. Sve skupa promovirano je u domaćim medijima, na osnovu komunikacijskog koncepta koji su smislili domaći stručnjaci itd. Dakle, svi mi pokrećemo na taj način lanac.

Ovo je naš lanac života i upravo takav omogućava stabilnost i razvoj svih onih koji su u njemu od njive do police, te daje prostor proizvođačima da unaprijede konkurentnost vlastitih brandova, čuvaju postojeća radna mjesta, šire kapacitete i zapošljavaju nove radnice i radnike. 

Zato naša poruka nema alternativu, kupujmo domaće i, pritom, gradimo BiH!