Man'te se ćeranja

U gluhoći vlastite nacionalne samoizoliranosti u RS, dvadeset zadnjih godina brižno se njegovala i gradila kolektivna samopercepcija Dejtonskog mirovnog sporazuma. Valjalo je vidati neuspjehe netom okončanih velikodržavnih ratova.

Iskrivljeno i manipulativno mijenjao se Dejtonom ostvareni ustavni karakter RS-a. Nimalo lako valjalo se ustvrditi i potvrditi da je jaje kokoši majka.

Odlukom Ustavnog suda BiH entitet RS je konačno sveden na svoju Dejtonsku mjeru i ustavni karakter komforne lokalne samouprave – „administrativnog aranžmana“ u državi BiH. Jedini priznati kontinuitet međunarodnog subjektiviteta, potvrđeno je, pripada isključivo samoj BiH.

Onako bećkovićevski, sebi i svojima, još poodavno neki bijahu obećali “još ćemo se ćerati“. I poćerali su. Prvo su 9. januar 1992. godine zakonom proglasili praznikom državnosti RS-a. Lukavo stvorili institucionalnu poveznicu paljanske paradržave i Dejtonskog administrativnog aranžmana. Udaren je temelj krivotvorenog državnog kontinuiteta.

Pipavo i strpljivo išlo se dalje. Državne institucije BiH su po analogiji paljanske devetojanuarske Deklaracije nominirali „zajedničkim". I primilo im se. U javni prostor paljanska nominacija je prvo uvedena kao sporadični lapsus srpskih prvaka, a potom kao nesporna i jedino ispravna.

Ohrabreni ovom „prohodnošću“ istovrsno je zaživjelo i prikazivanje entiteta državom. Više to nije paralo uho pogotovo ne onima iz „vlastitog nacionalnog stada“. Počeli su mentalno živjeti virtualnu nastajuću državu Republiku Srpsku.

Priča je krenula ciljanom kraju. Dobrom (ispostavit će se vrlo lošom) procjenom promijenjenih međunarodnih okolnosti i povoljnog istorijskog trenutka zaigralo se na dokazivanje međunarodno pravnog subjektiviteta RS.

Test prohodnosti lažne državnosti i suvereniteta RS-a trebao je biti referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH. Eventualni uspjeh u ovoj nakani potvrdio bi i mogućnost ostvarenja ranije stvorenog projekta.

To bi tada i proizvelo niz ustavno-pravno dozvoljenih radnji u postupku okončanja uspostave, toliko željene, državnosti RS-a, ali i posljedičnog dokidanja državnosti BiH.

BiH bi tada bila, bez mogućnosti ustavnog odgovora, suočena sa predvidivim rezultatima referendumskog pitanja: “da li ste za izdvajanje RS iz sastava BiH i uspostavu države RS“ (za početak...?).

Razmjerno veličini zamišljenog, a očekivanog cilja, jednako je veliko i nezadovoljstvo odlukom o zaludnosti i neuspjehu. Trajat će neko vrijeme halabuka tragičara.

Otrežnjenje bi trebalo biti blagotvorno i ozdravljujuće za cijelo bosanskohercegovačko društvo.

Upravo oni koji su u pokušaju učestvovali sa vlastitim  znanjem ili neznanjem, umišljajem ili iz nehata, bit će u obavezi resetovati cijelu jednu krivo sraslu mitomansku priču.

Nadati se, i željeti je, da se više onako balkanski nećemo ćerati