Haški UZP-ovi presudili karakter rata protiv Bosne

Hladno, rutinerski već izgovarano, iz brloga zvijeri, izdata naredba za ubistvo hiljada nedužnih muškaraca, staraca i djece glasila je ,,Pakete smjestiti u magacine do sutra u 12". Genocid u Srebrenici Karadžićevom naredbom je i okončan.

Mjera za jednu srebreničku dušu je jedan i po dan, u ukupnosti četrdeset godina zatvorske kazne.

Neutralnom, vinosti oslobođenom, odrednicom ,,nesretni sukob u regiji“, Mirovnim sporazumom u Dejtonu u stanju nedovršenog sukoba okončan je rat u Bosni i protiv Bosne.

Zavjera šutnje i htijenja odgonetanja karaktera i vrste rata trajala je gotovo dvadeset i pet godina. Historijski otklon, promijenjeni međunarodni konteksti i odumiranje suvremenika događaja, činili su prigodu krivotvorenja istina o događajima, pa i samom karakteru bosanskog rata. Robusno su nametane lažne ,,istine", i njima prilagođavano tumačenje Dejtona. Primale su se percepcije građanski rat u BiH, vjersko-nacionalni bosanski rat, džihadističko-fundamentalistički sukob civilizacija i ko zna sta još. Stvaralo se manevarsko polje ustavno-pravne legalizacije učinaka UDRUŽENIH ZLOČINAČKIH  poduhvata u ratu protiv Bosne.

Dokazani i presuđeni sveopšti UZP u predmetu Karadžić potire sve krivotvorene kvalifikacije karaktera bosanskog rata. Taj rat ipak ostaje historijski i međunarodno pravno određen karakterom udruženog zločinačkog poduhvata i agresije na bosansku državnost. Ustavno-pravne i političke dosege dokazanih UZP valja nam tek odgonetati i njima prilagođavati stvarnost i budućnost. To jesu pitanja političke katarze srpskog naroda.

Dejtonski ustavni dizajn, izvjesno je, ne može izdržati i opravdati sanaciju posljedica po bosansku državnost presuđenim UZP-ovima. Kumulirani UZP urušava samu dejtonsku ustavnu-administrativnu armaturu i obavezuje garante Dejtona prilagoditi je stanju mogućnosti restitucije prije učinaka UZP.

U prilog ovom stavu izvjesno će ići i presude u predmetima Šešelj, Mladić, Stanišić. U predmetu Karadžić upravo oni se, uz JNA i Arkana Ražnatovića, navode kao važni saizvršioci UZP-a.

Sve ovo upućuje i na nepobitno i dokazano učešće Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) u cjelokupnom zločinačkom poduhvatu.

Osnov za otklanjanje učinaka presuđenih UZP-ova je stvoren i on obavezuje, a pitanje njegove iskoristivosti i uspješnosti jeste prvenstveno obaveza međunarodne zajednice i garanata Dejtona, ali ništa manje i bosanskohercegovačkih aktera i elita.

Sve drugo bi bila legalizacija učinaka najtežih međunarodno-pravnih krivičnih djela.

Presuđene jesu individualne krivnje, ali su počinioci simboli krivih politika jednog vremena i masovnih stradanja u njemu, sa kolektivnim posljedicama.

Ako su presuđeni i kažnjeni oni i te politike onda i njihovi učinci moraju biti revidirani i otići u prošlost.

Nekako čudno istovremeno sa haškim odgonetanjem karaktera bosanskog rata, događa se i puzajući produženi UZP, pa se Bosni kao zalog novog vremena nudi kukavičije jaje konsocijacijskog-federalizma za budućnost. Ta ponuda nije ništa drugo nego ustavna ovjera mentalnih i svakih drugih destrukcija učinka udruženih zločinačkih poduhvata u ratu protiv bosanske državnosti.

Hladno, rutinerski već izgovarano, iz brloga zvijeri, izdata naredba za ubistvo  hiljada nedužnih muškaraca, staraca i djece glasila je ,,Pakete smjestiti u magacine do sutra u 12".

Jezivi eho izgovorenog u suprotnom može ponovo da izgovori neki drugi ludak u brlogu Balkana, daleke Skandinavije, širom Evrope ili u ma kojem drugom kutu dunjaluka.