Kamo dalje rođače: Izetbegovićeva i Čovićeva priznanja iz srca

Član Predsjedništva BiH Dragan Čović danas je priznao da se nosioci vlasti u našoj državi nisu u stanju dogovoriti ni o datumu zajedničkih blagdana, te da različita gledanja na BiH pokazuju političku nezrelost.

Ako se nisu u stanju dogovoriti Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović ( tu je naravno i SBB i Savez za promjene) o blagdanima, kako onda da građani očekuju od njih da mogu sjesti za zeleni sto i postići kompromisno rješenje za bilo koje drugo daleko važnije i kompleksnije pitanje - ekonomije, borbe protiv korupcije, ispunjavanju uvjeta za EU i NATO..

Da ništa ne funkcioniše i da imamo vlast koja je doslovno raštimani orkestar potvrdio je to i drugi član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Kaže da se lideri dogovore, ali da ne preciziraju šta ko treba raditi. Zanimljiva je ova Izetbegovićeva konstatacija.

O čemu se dogovore ako ne preciziraju? Da li taj dogovor podrazumijeva da uz kafu i sokiće kažu jeste svi smo za usvajanje nekog zakona, ali onda ne preciziraju šta ko od njih na vlasti treba raditi.

Jednostavnije kazano, dogovore se radi dogovora. A kamo dalje rođače, e to niko ne zna. 

I kako da ova zemlja krene naprijed, i kako da građani očekuju da im bude bolje, da ne žive od danas do sutra, kada politički lideri izađu i ovako javno priznaju da ni oko najmanje sitnice ne mogu da se dogovore, ili što je još pogubnije ne preciziraju ko će šta raditi!

Doda li se ovome i izjava Fahrudina Radončića koji je kao koalicioni partner rekao da se osjeća ponekad kao da podržava manjinsku vladu, pa i političkom laiku jasno je onda da je nešto truhlo u državi Danskoj. Ne od trenutka izricanja ovih priznanja, već od 2014. godine.

Zar nije sada logično, kao što je to slučaj u svim demokratskim zemljama svijeta, kada političari priznaju da nisu sposobni raditi za opće dobro, kada priznaju da su politički nezreli da podnesu ostavke i časno i dostojanstveno kažu „,mi nismo za ovih pozicija“.

Logično jeste, ali u nekoj drugoj zemlji.

A u Bosni i Hercegovini?

Logično je da Čović i Izetbegović priznaju, nonšalantno kao da kažu dobar dan, vlastitu nemoć i da mi i nemamo faktički vlasti koja radi u interesu građana, ni u Federaciji ni na nivou države, a nelogično je da zbog takvih priznanja podhitno mijenjaju način rada ili podnesu ostavke.

Izetbegović bi napokon trebao i morao, uz sva dosadašnja priznanja koja u zadnje vrijeme sasipa „iz srca“ da otvori do kraja karte i javnosti kaže ko je glavni kočničar u Federaciji BiH, ali i državi.

Da kaže da je Čović najveći profiter u vlasti, te da zbog njegovih političkih apetita gotovo sve stoji, a da je priča o evropskoj Bosni i Hercegovini samo jedna lijepa šarena laža za malu djecu.