Rješavanje imovinsko pravnih odnosa i izgradnje zajedničkog međudržavnog graničnog prelaza Bratunac – Ljubovija, prema zamisili Dodika i Čovića treba izgledati ovako:
U nekom malom notarskom uredu u Bratuncu premijerka Vlade RS Željka Cvijanović i predsjedavajući vlade države Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić potpisuju notarski ugovor kojim RS dodjeljuje Bosni i Hercegovini na 50-godišnje korištenje zemljište za izgradnju međudražavnog prelaza Srbija – BiH.
Upravo ovako po Miri Džakuli trebala bi izgledati najavljena izgradnja ovog prijelaza prve kategorije.
Niti će to tako izgledati, niti će prelaza zaduže biti takvim obrascem.
Na krilima velikožepske političke logike, Milorad Dodik je ponudio kukavičije jaje državi Bosni i Hercegovini i u slučaju graničnog prelaza Bratunac – Ljubovija. S namjerom kompromitacije presude Ustavnog suda u predmetu Veliki Žep, a s ciljem tihe opstrukcije njenjog provođenja, pokušava se nametnuti teza da je teritorij entiteta RS jednako što i vlasništvo nad tim teritorijem. Dakle, tom logikom se pokušava nametnuti da je vlasnik zemljišta entitet, a ne država. Enitet državi ustupa zemljište, ali samo na korištenje.
Ovom ustavnom krivotvorinom pokušava se legalizirati otuđena državna imovina, čija se vrijednost samo u bh. enitetu RS procjenjuje na stotine miliona KM.
Pozivanje na Zakon o stvarnim pravima RS-a jeste samo ružna krivotvorina.
U slučaju graničnog prelaza Bratunac - Ljubovija ne može se raditi o koncesijskom pravu Bosne i Hercegovine na rok od 50 godina. Ovdje se može govoriti isključivo o jedinstvu vlasništva zemljišta i nekretnina, koje će na tom zemljištvu biti izgrađena. Slovom zakona, i nekretnina i zemljište moraju glasiti na istog titulara, odnosno na državu Bosnu i Hercegovinu.
S obzirom da se radi o međudržavnom prijelazu, jasno je da poštivanjem državnog subjektiviteta, integriteta i suvereniteta cjelokupna nekretnina graničnog prijelaza može glasiti jedino na državu Bosnu i Hercegovinu.
Sitna varka Milorada Dodika je usmjerena na pokušaj „pojeftinjenja“ presude Ustavnog suda u predmetu Veliki Žep, a kako stvari stoje trajat će taman toliko koliko i jučerašnji dan.
Ako je nekom bila nedefinisana šutnja Dragana Čovića u predmetu Veliki Žep, toga više nema.
HDZ-ov partijski džojstik Miro Džakula, direktor Uprave za indirektorno oporezivanje BiH, u sasvim predvidivoj koordinaciji sa partijskim kapom Draganom Čovićem, davanjem podrške „notarskoj metodologiji“ rješavanja korištenja prava na zemljište jeste u stvari duvanje u jedra strateškog partnerstva Čović – Dodik. Upravo ta logika stvara mogućnost samo korištenja vojne imovine na teritoriji RS, ali osporava presuđeno državno vlasništvo.
Nema dvojbe da će Dodik u procesu opstruiranja provođenja presude Ustavnog suda imati lojalnog i odanog saveznika u politici Dragana Čovića i njegovih skutonoša po mjeri Mire Džakule.
P.S. Ne slučajno Džakulina izjava koincidira sa sjednicom Glavnog odbora HNS-a. Džakulinom izjavom da se naslutiti i sadržina prelaska Rubikona te najava nove političke paradigme HDZ-a.
Opasno se tokom ljetnog avgusta nad Bosnom nadvijaju olovni haški novembarski UZP-ovski oblaci.