Gdje su pare?

Švedski ambasador u BiH Anders Hagelberg boravio je prošle sedmice u Mostaru kako bi dodijelio certifikate prvoj generaciji studenata iz BiH u oblasti izgradnje softvera Pipestres.

Hagelberg je posjetu Mostaru iskoristio da uputi žestoku kritiku lokalnim vlastima zbog kašnjenja radova u izgradnji kolektora, čiji je donator Švedska.

-Nepuštanje mostarskih kolektora u pogon jako je frustrirajuće za švedske porezne obveznike koji su do sada u ovaj projekat uložili 16 miliona KM – kazao je švedski ambasador.

Iako ovaj problem nije bio razlog ambasadorove posjete Mostaru, on je iskoristio priliku da izrazi svoju ogorčenost što puštanje kolektora u pogon kasni deset mjeseci.

-To su novci švedskih poreznih obveznika i za te novce koje je Švedska uložila naravno da želi vidjeti rezultat. Lokalni političari se moraju pod hitno angažirati kako bi se završili radovi na ovome projektu – bio je jasan švedski ambasador.

Ambasador Hagelberg nije imao ni najmanju sumnju da su radovi već morali biti završeni i da su prečistači morali proraditi.

-Jako je nepošteno prema švedskim poreskim obveznicima, čiji je novac uložen, da to stoji i da nije pokrenuto. Ako ulazimo u jedan projekat i ulažemo novac, očekujemo da partner izvrši poslove na vrijeme. 

Švedska je dala već 16 miliona KM u ovaj projekt i kad smo uradili investiciju i da svi ostale odrade svoj dio posla – zaključio je švedski ambasador.

Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić nakon kritike ambasadora Hagelberga pokušao je naći opravdanja za kašnjenja, ali nije bio dovoljno uvjerljiv. Bešlić je u jednom trenutku zvučao kao da je Mostar donirao Švedskoj neki novac, a ne obrnuto.

Mostarski gradonačelnik očito nije ozbiljno shvatio o čemu govori švedski ambasador. BiH je zemlja u kojoj se sve svodi na neke improvizacije, dok se u slučaju Švedske radi o zemlji u kojoj ministri moraju podnijeti ostavke zbog kupljenje čokoladice službenom karticom ili kada vas policija zaustavi s jednom popijenom čašicom vina.

Međutim, kritika švedskog ambasadora upućena mostarskom gradonačelniku ne može se i ne smije gledati isključivo kao švedsko-mostarska priča. 

Radi se o nečemu puno ozbiljnijem, o nečemu što je švedski ambasador samo prvi pokrenuo.

Od rata do danas u ovu zemlju upumpano je na milijarde KM donacija stranih zemalja od kojih su korist imale brojne organizacije i pojedinci, a vrlo često se dešavalo da korist nemaju samo oni kojima je novac bio namijenjen.

BiH je bila rupa bez dna, ali vrijeme se polako mijenja, jer ovo više nije postratna 1996. godina kada su nam stranci gledali kroz prste i šutjeli na razne improvizacije. Od rata su prošle 23 godine i došlo je vrijeme da se polažu računi za svaku utrošenu marku.

Švedski ambasador je probio led, ali vrlo brzo treba očekivati i druge predstavnike stranih zemalja da počnu tražiti račun i odgovornost za utrošena sredstva.

Došlo je vrijeme da se pita, što bi rekli Dalmatinci, di su pare?

Odgovore će neko morati dati.