Svi apsurdi odluke CIK-a

Dugo čekana odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine o načinu popune Doma naroda Parlamenta Federacije može se nazvati potpunim apsurdom– nije donijela rješenje i svima je bilo potpuno jasno da će njeni dometi biti baš takvi još prije nego što je donesena. Završiće na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i konačan stav o ovom prije svega političkom čvoru najvjerovatnije će donijeti ta sudska instanca.

Odluka CIK-a je izrazito politička i daleko premašuje ingerencije te institucije. Da čitava priča bude još paradoksalnija, članovi Komisije su njenom donošenju pristupili selektivno, uzimajući iz raznih pravnih akata ono što im je bilo potrebno za odluku koja je neuspješan pokušaj političkog kompromisa. Iz Ustava Federacije BiH uzela je rješenja kad je riječ o sastavu i načinu izbora Doma naroda, ali je u isto vrijeme za demografski temelj uzela je popis iz 2013. godine, kako je definisano Izbornim zakonom, sve kako bi donijela odluku, kojom će, bar tako izgleda na prvi pogled, pomiriti suprotstavljene stavove političkih subjekata. Međutim, teško je vjerovati da su članovi komisije bili tako naivni da ozbiljno računaju kako će tim nazovikompromisom – popunjavanjem Doma naroda na temelju popisa iz 2013. godine i famoznim pravilom 1-1-1 – pomiriti različite političke zahtjeve o ovom pitanju. Svako racionalan, dobro upoznat sa svim okolnostima ove političke gužve, prije će pomisliti da je CIK donio odluku samo da skine odgovornost sa sebe i delegira tu zapaljivu temu Sudu ili Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, ali tek nakon što je članovima CIK-a postalo jasno da više ne mogu kupovati vrijeme u uzaludnoj nadi da će se stvari same razriješiti odlukom Ustavnog suda BiH u predmetu po apelaciji Borjane Krišto. Ovom odlukom CIK sa sebe skida ogroman politički pritisak, koji se nadvijao nad njegovim radom u posljednjih nekoliko sedmica.

Teško je, međutim razumjeti zašto je Centralna izborna komisija BiH uopšte pristala na političku smicalicu  koju  joj je, u svjesnoj namjeri da izbjegne sopstvenu političku odgovornost, serviralo ono što se zove Parlamentom, (ali samo zove jer su ljudi u tom tijelu sami sebe srozali na nivo pukih dugmića za potvrđivanje odluka stranačkih lidera, gospodara političkih tokova u zemlji, a često i za provođenje njihovih političkih hirova). CIK se jednostavno mogao proglasiti nenadležnim za donošenje takve odluke, ali nije mali broj analitičara koji vjeruju da su pojedini članovi CIK-a po zadatku svojih nekadašnjih političkih mentora svjesno prihvatili taj zadatak kako bi isposlovali odluke, koje će tim političkim centrima omogućiti implementaciju izborih rezultata po njihovoj mjeri. 

Formiranje vlasti je u svojevrsno procjepu jer cijeli proces će, kako sad stvari stoje, čekati odluku Ustavnog suda BiH. Međutim, niko ne garantuje da će i ta odluka razriješiti situaciju, ne samo zato što i ona može imati političku konotaciju, nego zbog činjenice da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj se odluke Ustavnog suda jednostavno ne poštuju i ne provode, i to bez ikakvih posljedica na osobe i političke krugove, koji ih ignorišu.

U ovom trenutku imamo potpuni besmisao. Odluka CIK-a, koju su pozdravili samo evropske institucije i Sjedinjene Američke Države, formalno daje pravni okvir za formiranje vlast, ali, kako tvrde pravni eksperti, uz veliki rizik da Ustavni sud BiH taj proces, što je pravno gotovo izvjesno, proglasi neustavnim.

Naziru se dva moguća razvoja situacije. Prvi je da stranke, koje su u kapacitetu da učestvuju u formiranju vlasti, jednostavno odbiju formiranje institucija, odnosno da bojkotuju uspostavljanje vlasti do konačnog rješenja. Jednodušne reakcije političkih subjekata i najave tužbi i apelacija Sudu BiH i Ustavnom sudu BiH predstavljaju nagovještaj da će ovaj scenario biti vrlo vjerovatan, pa bi konstituisanje institucija biti otegnuto u nedogled.

Druga mogućnost je da te političke stranke pristanu na konstituisanje institucija u skladu sa ovom odlukom, a da ih naknadno koriguju, odnosno izvrše njihovo preslaganje u skladu sa budućom odlukom suda. To je, međutim, gotovo nevjerovatno u ambijentu krajnjeg nepovjerenja među političkim strankama.

Odluka Centralne izborne komisije je očito umjesto rješenja donijela nastavak neizvjesnosti. Poznavaoci političkih prilika u Bosni i Hercegovini tvrde da je jedina izvjesnost u toj neizvjesnosti nova politička kriza i moguća blokada funkcionisanja institucija nakon što budu probijeni svi rokovi za konstituisanje vlasti.