Srbovanje SDA

Da je bilo ko bilo kada (neću reći bilo kojeg) Milorada, (a pogotovo) Dodika upitao: Šta bi ti sad – kad si ispucao sve ćorke od zastave preko 9. januara do siledžijstva nad pripadnicima pokreta Pravda za Davida – trebalo da ponovo ojačaš, staneš na obje noge, dvaput duboko udahneš, da skreneš pažnju sa stvarnih na nestvarne probleme, da se presabereš i prestrojiš i ponovo počneš srbovati? ...sumnjam da bi čak i njemu naumpalo da kaže da je to pokretanje postupka ocjene ustavnosti naziva Republika Srpska! Drugim riječima, nema čovjeka zdravog razuma koji na pitanje: Šta u Bosni i Hercegovini ne treba dirati jer se toga jedan narod neće odreći kad bi cijena bila i da jedu koru s drveća? ...neće odgovoriti: Republike Srpske. Siguran sam da bi i novoimenovani predsjednik SPUS-a zastao i u nevjerici nageo glavu na jednu stranu da su ga pitali treba li povući ovaj potez. Ne isključujem da bi mu bilo žao što to njemu nije naumpalo ali, eto...

U tom kontekstu, potpuno je nevjerovatno, zdravom umu ne neshvatljivo nego neprihvatljivo, politički imbecilno, državotvorno suicidalno, rubno mentalno zdravstveno upitno i zralo za stručne ekspertize... u ovom trenutku u kojem ništa – ali, ništa! – ne funkcionira pokrenuti jedno ovakvo pitanje koje je moglo naumpasti samo nekom dokonom ali Bosni i Hercegovini iznimno zlonamjernom „inteligentu“. No, treba se sjetiti da ovo nije prvi put, a Bog zna, nije ni posljednji neshvatljiv, neprihvatljiv, nerazuman, iako genetički i generički sličan potez koji ko zna koji put nokautoranog i posrnulog MD podižu na noge i omogućavaju mu da se oporavi i nastavi... niko ne može osporiti.

Kad smo već kod genetike, nisam stručnjak ali sam nešto primijetio, a ovaj glupavi potez mi daje za pravo. Ne znam koja je mjesto i uloga HG (znam da nije genetičar nego ginekolog i da to nije isto) u nastanku ŠDž ali sam uvjeren da SDA krši sve međunarodne sporazume i protokole o zabrani kloniranja ljudskih bića. Naime, jedino je kloniranjem moguće objasniti toliko sličnosti između HG, ŠDž i BI, ali ni kloniranjem potpunu preobrazbu – ne toliko transformaciju koliko transfiguraciju – iz dvodimenzionalnog ništa u višedimenzionalno bezveze kakvu smo vidjeli kod naslovljenog ŠDž. Brzina, kvalitet i potpunost preuzimanja svih manifestacionih karakteristika svoga uzora, idola i predsjednika od načina i sadržaja govora preko gestikulacije dragocjenim rukama do bespotrebnosti i ispraznosti koju utjelovljuje ŠDž pripisiva je samo kloniranju... Kao primjer neka posluži njegov pokušaj racionaliziranja i opravdavanja pokretanja postupka s početka teksta.

Ali i u toj opasnoj i etički vrlo upitnoj metodi stvaranja političara SDA je otišla korak dalje: oni ne samo da kloniraju birače i nove snage koje već imaju šezdeset i nekoliko godina; uopće ne treba čekati da odrastu nego, u njihovim laboratorijama nastaje i podmladak čiju diplomu uopće ne treba provjeravati, a koji je po svim komparativnim kriterijima nadmašio svoje prethodnike.

Na ovom poduhvatu mogu im zavidjeti svi čak i napredne „nove“ političke perjanice koji su sve svoje snage usmjerili u pravcu pomjeranja granica mladosti... sada je to 63, a neki drugi po pronalasku idealnih kadrova za ministre po jedinstvenom kriteriju da prije ministarskog pertfelja nemaju ni radni staž ni rezultat, a za radne navike ćemo tek vidjeti... No, u drugom slučaju, riječ je o klasičnom plagijatu jer im je SDA i u tome visoko postavila letvicu još prije nekoliko izbora.

Osim gorespomenutog naučnog dostignuća iz oblasti genetike vrijednog pažnje svih domaćih perspektivnih „ako-ja-ikada-umrem“ državnika ono što im se mora priznati – kakvi su da su – jeste činjenica da je doista nadljudski napor potreban da se toliko godina ne učini ništa ni smisleno, a kamoli korisno. Nije šala... trebalo se pritom učuvati da se ne prkrši nijedan zakon, da se ne učini nikakvo kriminalno djelo, da se ne privatizira – makar i na tuđe ime i nepostojeće firme – ništa od društvenog dakle, ničijeg vlasništva, da se ne prepravi nijedan regulacioni plan i putevi i ceste ne navedu preko netom kupljenih vlastitih parcela...

Znam da ta jednog Bošnjaka koji nije član nema pouzdanijeg metoda za nacionalno samoubistvo i posigurno proglašenje nacionalnim izdajnikom od stavljanja znaka pitanja iza svake odluke SDA koja se tiče de(kon)strukcije RS-a, ali eto... Isto tako znam da za jednog Srbina, pogotovo Srbina kakav je MD ništa nije tako dobrodošlo kao spomenuto osporavanje RS-a, jedinog dobitka iz svih ratova koje su Srbi vodili od kraja 19. stoljeća naovamo. Ponajbolje znam da ništa od ovoga ne vodi miru, stabilnosti, napretku, ekonomskom oporavku... bilo kakvom boljitku bilo koga u ovoj zemlji osim njih nekolicine koji iza toga kriju svoje lopovluke i pokvarenosti.

Ne znam šta još treba da se dogodi pa da i najnevjerniji i najneuvjereniji shvate da sve priče koje se o Bosni i Hercegovini pričaju u aktualnom historijskom i političkom trenutku vode u samo dva pravca: trajnom održavanju neprijatne i nepristojne situacije iz koje se ne vidi izlaz ali će doduše, održavati privid cjelovitosti zemlje ili pak, razdruživanju ili disoluciji zemlje, njenom pretvaranju u tri mala ili malo veća feuda kojima će poput srednjovjekovnih feudalaca, bez ikakve kontrole, zadugo vladati legitimni predstavnici naroda. Drugim riječima, hoćemo li ikada dočekati da iko iz ove gomile sebičnih idiota makar pokuša pronaći najmanji zajednički sadržatelj, a da nije vlast napose, koji bi za isti stol mogao dovesti sve ili makar, većinu političkih činilaca u ovoj zemlji da se barem nagode ako se već desetljećima ne usijevaju dogovoriti? Ili, makar, da nas prestanu psihički i mentalno ubijati...

Crne političke burleske svih političkih činilaca u zemlji – više uopće nije bitno je li riječ o nacionalnim ili građanskim ili pak, lijevim strankama – sa krajnje netalentiranim ali uspješnim glumcima i performerima čijim malim epizodama svjedočimo na dnevnoj osnovi – dopadaju se samo publici čiji je ukus formirala televizija sa „milion“ kanala – već su iz zemlje istjerale gotovo sve koji su imali gdje otići, a na najboljem su putu da iz pameti izvedu sve koji su zbog bilo kojeg razloga još uvijek ovdje.