Hapsi Mektiću, ali i svoje drugove!

Iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, nakon niza tekstova, smilovali su se i bez imalo srama saopćili javnosti da oni nisu dužni optuženog za ratne zločine Radenka Stanića suspendirati s mjesta pomoćnika ministra!

Podsjećamo, protiv Stanića, pomoćnika ministra Dragana Mektića potvrđena je optužnica za ratne zločine, ali on i dalje obavlja funkciju pomoćnika državnog ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Da Ministarstvo sigurnosti obmanjuje javnost jasno je vidljivo iz Zakona državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine na koji se upravo Ministarstvo poziva.

Da budemo do kraja jasni, član 58. stav 2. tačka a) propisuje da se preventivna suspenzija koristi „ako je protiv državnog službenika pokrenut krivični postupak za krivično djelo za koje se izriče kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina“.

Da bi bilo još jasnije - za krivično djelo koje se Mektićevom pomoćniku Staniću stavlja na teret propisana je minimalna kazna od deset godina zatvora: „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva KZ BiH“.

Više od svega zbunjuje neprincipijelnost u radu. Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić ekspresno je suspendirao sekretara tog ministarstva Bakira Dautbašića, uhapšen zbog sumnje da je počinio kazneno djelo ometanja pravosuđa u predmetu Tužilaštva BiH. Dautbašić je oslobođen optužbi, i nakon toga vraćen na posao. 

Mektić je ranije i sam priznao novinarima da će, ukoliko bude potvrđena optužnica protiv Stanića, suspendirati svog pomoćnika ali nakon što je Tužilaštvo BiH potvrdilo optužnicu u martu prošle godine Mektić je „zaboravio“ na obećanje. Valjda u zanosu od povika „hapsi Mektiću“, koji su mahom dolazili iz Federacije BiH.

Kakva je ranija praksa u sličnim predmetima govori i slučaj iz Granične policije BiH. Doduše radilo se o službeniku bošnjačke nacionalnosti, pa je moguće da Zakon ne vrijedi jednako za Bošnjake, Srbe ili Hrvate. Te 2007. godine tadašnji direktor Granične policije BiH Vinko Dumančić privremeno je suspendovao svog zamjenika Vahida Alagića. Donošenju rješenja o suspenziji prethodilo je tek otvaranje istrage Tužilaštva BiH zbog postojanja osnova sumnje da su Alagić i drugi počinili ratni zločin. Za Stanića nije dovoljna ni potvrđena optužnica. Dakle, protiv Alagića ne da nije bila podignuta optužnica, već je istraga i obustavljena 2009. godine.

Sličnu sudbinu Alagiću imao je i nekadašnji zamjenik direktora Interpola BiH Asim Fazlić, koji je uhapšen zbog sumnje na zloupotrebu položaja, ali je naknadno oslobođen te optužbe. Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH ekspresno je nedavno suspendirao službenika koji je osumnjičen za zloupotrebu položaja i krivotvorenje dokumenata. Takvi postupci su, dakako, sasvim ispravni. Ali, nije ispravno imati različite aršine. Za neke i sumnja znači diskreditaciju i suspenziju s posla, a za neke ni potvrđena optužnica nije dovoljna. Uzimajući u obzir činjenicu negiranja presuda da li možemo uskoro očekivati da nam u „skladu s zakonom“ po institucijama sjede presuđeni ratni zločinci, kriminalci i lopovi, zato jer neko tumači zakon kako mu je volja?

Posebno opasno u priči o Staniću je činjenica da se radi o Ministarstvu sigurnosti BiH. Ako je u tom ministarstvu nesigurno, kako je onda izvan njega?