Genocid u Srebrenici čin drugi

Kada najviša sudska instanca donese presudu da je izvršen zločin a vi negirate tu presudu i formirate vlastitu „komisiju“ zato da hi utvrdila „istinu“ koja odgovara vama (jer ne priznajete već izrečenu presudu), šta vi time izražavate?

1. Vlada Republike Srpske koja je formirala dvije tzv. Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje ratnih zbivanja u Sarajevu i u „srebreničkoj regiji“ ovim potezom poriče presudu najviše sudske instance u svijetu (ona koju je formirala Organizacija Ujedinjenih nacija, Savjet bezbjednosti). To je dramatičan udar na međunarodni pravni poredak, ali je to, istovremeno, međunarodna diplomatska, politička diverzija najvišega reda. Hoće li tzv. međunarodna zajednica i o tome marljivo šutjeti?!

2. Iz ove činjenice o nepriznavanju presude najviše sudske instance o genocidu u Srebrenici proizlazi, logično, da se tako strašan zločin kao što je genocid amnestira, i ne samo to – to je podrška zločinu i nedvosmisleno priznavanje spremnosti da se on ponovi (uzgred, institucije RS su odlikovale glavne protagoniste genocida u Srebrenici, što je vrlo indikativno o njihovom odnosu prema tome zločinu).

3. Ovakve komisije ne formiraju se zato da bi potvrdile već izrečenu presudu o Srebrenici '95, već zato da bi donijele suprotne zaključke. Valjda je to logično? To znači – i to je također tako jasno – da se radi o NARUČENIM rezultatima navodnog istraživanja dviju komisija. U kontekstu svega, sasvim je jasno kakvi će njihovi „nalazi“ biti.

4. Prema presudi Međunarodnog suda, genocid u Srebrenici izvršile su INSTITUCIJE REPUBLIKE SRPSKE – njena Vojska i Policija, iz čega jasno proizlazi da je ova Republika Srpska sazdana, institucionalno, na genocidu, pa sada teži – također institucionalno – poreći taj genocid, a svako poricanje zločina jest izricanje spremnosti na njegovo ponavljanje.

5. Poseban problem je to što Vlada atakuje na međunarodni PRAVNI SISTEM; to je neka vrsta političkog paganstva u kome se, voljom politike, ne samo ne priznaju dokazani masovni zločini genocida, nego se hoće izvršiti „politička egzekucija“ najviše međunarodne pravne instance koja je utvrdila taj genocid.

6. Posebno je zanimljivo –zapravo je šokantno – to što se na čelu obje komisije nalaze ljudi iz jevrejskog naroda (jedan od njih je, kako se navodi u službenom obrazloženju Vlade, „stručnjak iz oblasti istorije radikalnog islamizma). I to je, uz sve navedeno, užasan paradoks: predvodnici obje komisije, samim pristajanjem da budu na toj poziciji, ne priznaju presudu međunarodnog suda o genocidu u Srebrenici, a upravo oni su ljudi iz naroda nad kojim je izvršen holokaust. Izražavajući pijetet prema holokaustu, moram reći da je ova činjenica o čelnicima dviju komisija nesumnjivo moralna destrukcija, bacanje ljage na holokaust upravo od strane onih nad kojima je izvršen. 

To je usavršavanje užasa u našem ozbiljno poremećenom svijetu. No, nisu najodgovorniji oni koji su počinili zločin, već oni koji su ga vidjeli, koji su znali da se sprema i sada znaju da je izvršen, a nisu ga spriječili niti onemogućavaju njegovo kasnije poricanje. To je trasiranje puta za neke nove masovne zločine, za genocide, ne samo na lokalnoj nego i na globalnoj razini.