Gdje su nas to poveli naši nacionalisti

Odnosi među etnonacionalnim politikama u regionu i Bosni i Hercegovini u posljednje skoro tri decenije nakon ratova iz devedesetih još uvijek su na nivou: „Ako ti napadneš mene, i ja ću uzvratiti istom jačinom.“

Aleksandar Vučić poprilično sumanuto svako malo saziva sjednicu nacionalne sigurnosti nakon koje redovito saopći da je samo zahvaljujući njegovoj trezvenoj i odgovornoj politici izbjegnut još jedan rat na Balkanu, a zatim, uspravi se Vučić za govornicom pred šutljivim novinarima, naštima naočare i plavi sako, i teatralno kaže: „To ne znači da Srbiju neko može da nastavi ponižavati“! Srbija će, poruči nam srbijanski predsjednik, i dalje da odvaja od usta srbijanske sirotinje i ulaže u naoružanje protiv zamišljenog neprijatelja. Iz Vučićevih nastupa nikada ne saznamo ko konkretno i čime ugrožava Srbiju. 

Odgovor Bakira Izetbegovića i SDA na unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja je poprilično predvidiv. Iz SDA pozovu međunarodnu zajednicu da reagira na kršenje Dejtona i nastraje na teritorijalni integritet i državni suverenitet Bosne i Hercegovine, još uz to dodaju da ni Bošnjaci više nisu repa bez korijena, i da će Bošnjaci nastaviti razvijati namjensku industriju - nešto za izvoz a dio za „ne daj Bože“. Zatim uslijedi još predvidiviji kontra odgovor iz Beograda: "Jesmo vam rekli da imamo poslao sa muslimanskim unitaristima. Oni bi da se naoružavaju." To izgleda kao ona čuvena poslovica: „Budela te prvo spusti na svoj nivo, pa te onda dobije na iskustvo.“

Sve u svemu, etnonacionalna, a sve više kleronacionala politika u regionu ne traga za rješenjem i odbacivanjem bilo kakvih ratnih sukoba. Naprotiv, glasače animiraju na zazivanju rata, odmjeravanju vojnih snaga, upiranjem prstom u druge i drugačije, premda još nisu pronađeni i iskopani ni svi leševi iz užasa devedesetih. Jedan nacionalizam hrani drugi i tako u krug i tako u vis. 

Ruku na srce, Izetbegović jeste u poprilično nezavidnoj situaciji, jer za partnera sa druge stane ima četnika Vučića čija opsjednutos uniformama prelazi u patologiju. Taj je vazda u borbenoj gotovosti. Međutim, odgovornost Izetbegovića i SDA jeste u tome da na Vučićevo četnijanje ne odgovaraju radikalizmom. 

Reakcija na nedjeljno postrojavanje četnika u Višegradu iz SDA je došla kasno. Tek kada se stvar desila. Primjerice, Predsjedništvo BiH nije imalo obavještajnu informaciju o četničkom slavlju na Drini, već SDA reagiraju na medijske natpise. Kako? Na način da pozivaju Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da procesuira varvarsku politiku u Višegradu, premda u SDA znaju da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine toliko ogrezlo u kriminal da je realnije očekivati da miniraju procese protiv ekstremista u slučaju neke eventualne međunarodne istrage protiv Ravnogoraca. Koliko je predmeta za ratne zločine koje u ovom trenutku stoje zarobljeni u ladicama Tužilaštva samo jer politički tužioci ne žele da se sazna istina o zločinima? Zašto bi neko i pomislio da će Tužilaštvo pokrenuti istragu prativ četnika? Zar mediji već nisu objavili da u Agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA) rade osumnjičeni za genocid u Srebrenici? Zar savjetnik ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića nije osumnjičen za zločine u Zvorniku? Koje onda institucije iz SDA pozivaju da reagiraju?

Niti jedna politika u Bosni i Hercegovini se sama ne može izboriti sa domaćim i uvoznim fašistom, pa bi adekvatnije bilo da SDA - jer imaju taj izborni legitimitet i kapacitet i to skoro 30 godina - partnete za borbu protiv fašizma traže u civiliziranom zapadnom svijetu koji se po svom osnovnom opredjeljenju bori protiv utvara. Ko su ti zapadni partneri sa kojima SDA u Bosni i Hercegovini rade na defašizaciji bosanskohercegovačkog društva koje je stega ne samo za Bošnjake već i druge narode u BiH? Nema ih! Značili li to da SDA kalkuliše na način da im hod po ivici i rat u zraku donosi i izbornu pobjedu?