Normalno da ne može luđe

Ako bi uopće bilo moguće govoriti o jednom ključnom problemu u funkcioniranju Bosne i Hercegovine makar i kao složene zajednice entiteta koja je konstitutivno rascjepkana do granica ultimativne funkcionalnosti, onda bi to zasigurno – prije i poslije svih – bio problem izmještene vlasti iz institucija (kakvog takvog) sistema u ruke lidera političkih stranaka. Povratak vlasti i moći u institucije je prvi korak koji je potrebno napraviti na putu osiguravanja ne samo funkcionalnosti države i društva i, istovremeno i svejednako, posljednja stvar koju će politički likovi dopustiti da im ispadne iz ruku! Odnosno, doslovno je nemoguće zamisliti situaciju u kojoj se BI, MD i DČ (pa i ŽK i svi ostali) dobrovoljno i samovoljno odriču upravljanja – vladanja vladanjem – (svim) procesima u zemlji i prepuštaju to zvaničnim institucijama sistema jer oni ne umiju, ne mogu ili neće da se dogovore. 

Naime, više je nego jasno i nema više nijednog zdravorazumski prihvatljivog objašnjenja za nefunkcioniranje države i društva osim da se imenom i prezimenom – čak, više ne ni strankom – prozovu glavni krivci. Sastanak 19 „lidera“ ili kako je to jedan od njih pežorativno nazvao „BiH u malom“(?!) možda je najbolji pokazatelj iščašenosti bosanskohercegovačke priče. Sastajući se sa opskurnom skupinom međusobno „zaraćenih“ koji se obradovani grle i ljube u vratove (jer obraza nemaju) čestitajući jedni drugima mandate, umjesto sastanka sa zvaničnim predstavnicima institucija, nekog Predsjedništva države, nekim predsjedavajućim Vijeća ministara i nekim premijerima entitetskih vlada ili predsjednicima i članovima predsjedništava parlamenata i skupština... čak i predstavnici europskih institucija legaliziraju i legitimiziraju stanje: birali ste, gledajte! sliježući ramenima i nastojeći bh. političare disciplinirati makar toliko da ne šire štetu na ostatak Europe u razmjerama od ekološkog zagađivanja do balkanizacije EU.

Prihvatanje nenormalne datosti ne čini datost normalnom... Ili, drugim riječima, činjenica da se jedan, dva, tri... ili devetnaest ljudi pita hoće li tri miliona ljudi početi živjeti ili će se, u najgorem slučaju, ponovo početi međusobno ubijati nije normalno nego je pokazatelj ultimativnog ludila u koje smo upali. Ovaj problem dodatno se usložnjava kada cijela priča padne na samo dva slova... osim što mu je dat značaj koji ničim nije zaslužio – s neba se vidi da je snaga ŽK ustvari, nemoć BI. No, to je ustvari, manji problem. 

Ne živimo od toga hoće li se njih devetnaestorica dogovovoriti o bilo čemu ili neće. Kako god da bude nama neće biti bolje dok ne riješimo ozbiljnije probleme, a njima neće biti gore makar se nijedan problem nikada ne riješio... oni ne mogu, i da hoće, ostati bez posla. Za njih će se uvijek naći nešto od pet do sedam hiljada maraka plus neki dodaci, tek da mogu preživjeti i plaćati režije.
O stvarnom problemu koji bi nas sve trebao zanimati jer bi nas sve, danas sutra, mogao sve stići treba progovoriti rječnikom koji svi razumiju. Problem je: zašto policija ne otkriva i hapsi ubice? Zašto tužilaštvo ne tuži ubice? Zašto sud(ovi) ne osuđuju ubice? Imaju li ti ljudi djecu? Zar zaista misle da se to ne može dogoditi i njihovoj djeci ili unucima? 

Stvarni problem je činjenica da se može ubiti čovjek i za to ne odgovarati, a ne opoziv ili smjena „komesara“! Da je makar profesionalne savjesti, a kamoli moralne odgovornosti, pitanje njegove smjene nikada ne bi ni došlo na dnevni red bilo koje komisije naprosto stoga što bi on odavno podnio ostavku zbog toga što nije bio u stanju organizirati i uputiti svoje podređene da otkriju ko je ubio dvojicu njihovih kolega. Stvarni problem Bošnjacima su bošnjački, Srbima srpski, a Hrvatima hrvatski lažovi, siledžije, lopovi i ubice.

Stvarni problem je nenabrojivo mnoštvo optuženih za najraznoraznija krivična djela koji izabrani sjede po brojnim skupštinama (zakonodavnim tijelima!) i donose zakone, diktiraju pravila i uspostavljaju standarde. U najkraćem, dokle god Srbi i Hrvati ne shvate da njihovi neprijatelji nisu Bošnjaci – i tako ukrug - nego Srbi, Hrvati i Bošnjaci koji lažu, kradu i ubijaju u njihovo ime mi ćemo živjeti u i sa našim, a oni uživati od naših problema.