Izetbegovićev plan "B": Kamerman Kebo i rat Japancima

Braneći stranačkog kolegu Husu Ćesira koji je napao Žurnalovog snimatelja Adija Kebu predsjednik SDA je rekao: “Imali smo jučer ili prekjučer incident, Huso Ćesir je napao kamermana. Ustvari, on je napao kameru, nije, dakle, napao čovjeka, ali je otimao kameru, udarao po kameri. I onda se digla 'džefa', znate, sad svaki političar mora da se utrkuje u osudi Huse Ćesira.“

Izetbegović je upravu kada osuđuje šutiranje Ćesira od onih koji zaštiti novinarske profesije u Bosni i Hercegovini nisu posvetili ni pola sata svog višegodišnjeg parlamentarnog života, iako su imali i prilike i načina da poboljšaju standarde novinarstva u BiH, a ne da ga dovedu u kaljužu u kakvoj je sada, ali je krajnje bezvezno, drsko, više bezobrazno Izetbegovićevo banaliziranje Ćesirovog napada na Kebu.

Izetbegović naime jeste, istina više kurtoazno rekao da osuđuje bilo kaku vrstu nasilja, ali je cijelu stvar sa Ćesirom i Kebom pokušao ublažiti, pokazati ne tako strašnom, više ispolitiziranom, iznoseći tezu da Ćesir „ustvari nije napao čovjeka, već je napao kameru.“ 

Pristanemo li na Izetbegovićevu tezu da „Ćesir nije napao čovjeka, već je napao kameru“, imamo onda razumjeti i to da sav bijes i psovke Ćesir i nije uputio na rukovaoca kamerom Kebu, (eng. Cameraman), već na Takeshi Mitaraija, Goru Yoshida i druge osnivače Canona, što su 1937. godine u Tokiju izmislili tu čudnovatu spravu koja pamti ljude, životinje i privatnu firmu Huse Ćesira, a evo, danas utječe i na raspoloženje Izetbegovića i članova SDA, kojima u prisustvu kamere popuste živci i onda naprave kuršlus.

Ali, kada i prihvatimo Izetbegovićevu tezu da „Ćesir nije napao čovjeka, već je napao kameru“, i da sav bijes i psovke Ćesir i nije uputio na rukovaoca kamerom Kebu, već na Takeshi Mitaraija, Goru Yoshida i druge osnivače Canona, što su prije 82 godine u nekakvoj tokijskoj garaži izmislili tu čudnovatu spravu koja snima ljude, životinje i privatnu firmu Huse Ćesira, to nikako ne znači da smo riješili problem napada SDA-ovog člana na medijskog radnika, naprotiv, ušili smo u jednu drugu vrsta problema. Ćesir je, naime, u tim novim okolnostima krivo adresirao krivičnu prijavu nakon incidenta. U krivičnoj prijavi koju je uputio Tužilaštvu Kantona Sarajevo svu odgovornost za snimanje njegove firme Bosnaplast Ćesir nije adresirao na kameru, ili na Fujio Mitaraija, izvršnog direktora Canona, već na na rukovaoca kamerom, (eng. Cameraman) Adija Kebu. Premda Kebo, prema shvatanjima Izetbegovića, nije bio predmet napada, već samo imalac i rukovalac kamerom, koji se našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, dok se Ćesir obračunavao sa kamerom, apsurdno je, priznat ćete, da nesretni snimatelj svoju ulogu sada morati dokazivati pred sudijom za prekršaje.

Dva su moguća raspleta događaja, koji će ovog vrelog ljeta opterećivati sarajevski sud i u neizvjesnosti držati čitatelje: Da sarajevsko pravosuđe zanemari činjenicu da je Kebo samo imalac i rukovalac kamerom, i da mu, premda nije bio predmet sukoba Ćesira i kamere, ipak odreže neku pristojnu kaznu i na taj način stavi kvačicu na Ć, ili da tužilaštvo prihvati nagodbu sa Kebom, u kojoj bi on u cijelom predmetu bio ključni svjedok, dok bi svu artiljeriju SDA uperila protiv najvećeg proizvođača kamera na svijetu - japanskog Canona.

S obzirom na dosadašnju pronicljivost Izetbegovića i SDA, i vrlo loše, skoro bezizlazno stanje u kojem se Bosna i Hercegovina i njeni građani nalaze u ovom trenutku, na sinkroniziranom udaru unutrašnjih i vanjskih fašista, vrlo je moguće da to od početka i jeste strategija Ćesira, Izetbegovića i SDA: „Objavit ćemo rat Japancima, a onda ćemo se predati.“ Jer, bolje da nas okupira bogati Japan nego, štajaznam, ponovo siromašna Srbija i Hrvatska.