Dodik kod Pape: A muslimane? Muslimane ćemo u Drinu?! 

Kada se Željka Cvijanović prije dvije godine slikala po hodnicima njujorških hotela sa Trumpovom savjetnicom Kellyanne Conway, menadžerom Trumpove kampanje Coreyem Lewandowskim i portparolkom Bijele kuće Sarah Huckabee Sanders, većina medija u Bosni i Hercegovini je taj potez predstavila kao fakultativni izlet tadašnje premijerke Republike Srpske, desne ruke Milorada Dodika, koji i pored sve njegove nevažnosti iz SNSD-a a uz pomoć  RTRS-a podvaljuju kao jednako važan, ili, dobro, kao približno važan sastanku koji je 11 dana ranije u Helsinkiju održan između američkog predsjednika Donalda Trumpa i prvog čovjeka Ruske Federacije Vladimira Putina.

Dakako, ni sada ne mislimo da je nekoliko kurtoaznih rečenica između Cvijanović i Conway u rangu ozbiljnog državničkog sastanka, ali na drugim sličnim primjerima učimo da neslužbena ili poluslužbena putovanja čelnika bosanskohercegovačkog entiteta RS i nisu tek da bi stražnjica vidjela puta. Ta putovanja su mnogo više od toga. Rekli bismo - ozbiljan neslužbeni proces koji se odvija ispod površine sumorne bosanskohercegovačke svakodnevice za koju građanske stranke u BiH naivno vjeruju da će proći sama jer će nekome u jednom trenutku dotužiti da nastavi biti kreten.

Obzirom da je u nekoj vrsti izolacije od strane zapadnih zemalja zbog proruske politike koju zagovara u BiH, a odnedavno je i na američkoj Crnoj listi zbog kriminalne politike koju vodi, političke ciljeve da podijeli Bosnu i Hercegovinu po šavovima koje su nacrtali u Beogradu Dodik pokušava ostvariti izdašnim plaćanjem po hodnicima bjelosvjetskih hotela gdje se i okupljaju oni koji kroje kojekakve nove svjetske poretke. 

Kako inače objasniti najavu da bi poglavara Katoličke crkve Papa Franju, najplemenitijeg među papama, mogao posjetiti nekakav Milorad Dodik koji negira presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu, među njima i presudu za genocid u Srebrenici, dok osuđene za ubistva više od 8.000 Bošnjaka Srebrenice Radovana Karadžića i Ratka Mladića Dodik naziva herojima? Dakako, posjeta čestitom Papi ne samo da ne bi bilo sporna, nego bi bila i poželjna, za BiH itekako potrebna, ali pod uslovom da Dodik u Vatikan putuje kao državnik Bosne i Hercegovine da u najmanjoj ali najutjecajnijoj zemlji svijeta lobira za napaćenu Bosnu i Hercegovinu i njene siromašne građane. Obzirom da za Dodikovu posjetu ne zna ni Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, zvanično ni Ministarstvo vanjskih poslova, a valjda je zaobiđena i Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, tako bi i Dodik u slučaju da ga i prime u Svetoj stolici, dobronaklonost vedrog Pape mogao iskoristiti da lobira za vlasitite interese a protiv Bosne i Hercegovine. Primjerice, samom posjetom Papi Dodik bi poslao poruku njegovog dometa u međunarodnoj diplomatiji koji je do sada sezao tek do susjednog Beograda i do Moskve, što bi već samo po sebi Dodiku dalo vjetar u leđa. Rukovanje i slikanje sa Papom bio bi jak pečat na  Dodikovu dosadašnju politiku, a koja se u cijelosti i u kontinuitetu zasniva na okončanju ratnih ciljeva i konačnoj podjeli Bosne i Hercegovine. 

Kako je, za Boga miloga, uopće došlo do toga da Dodik razmišlja o sastanku sa Papom? Radi li se o sinhroniziranoj akciji Dragana Čovića i Dodika? Evo, štajaznam, Čović je za Dodikov put u Svetu stolicu mogao lobirati kada se u februaru susreo sa nadbiskupom Alessandrom D'Erricom, apostolskim nuncijem na Malti, i poklonio mu dres hrvatske nogometne reprezentacije. Nadbiskup D'Errico kao apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini je boravio u vremenu od 2005. do 2010. godine, a Čović ga je iz čista mira posjetio ove godine i na Malti.

Dobro, da vidimo šta bi to Dodik konkretno mogao tražiti od Pape u slučaju da ga Papa pusti u svoju blizinu: „Sveti presveti oče, duboko cijeneći ono što radite za mir u svijetu, spuštajući se ponizno toliko da ljubite stopala čelnicima Južnog Sudana preklinjući ih da više ne ratuju, molim vas da blagoslovite da i u Bosni i Hercegovini završimo ono što smo započeli. Od iznimne važnosti za nas je da podržite da Bosnu i Hercegovinu podijelimo na tri dijela, pa da u miru i blagostanju nastavimo živjeti svak u svom toru. Sveti presveti oče, nismo valjda ubijali, u logore zatvarali i protjerali 150.000 katolika, nismo valjda džaba ubili svećenika Tomislava Matanovića i njegove roditelje i bacili ih u nekakav bunar u selu Rizvanovići kod Prijedora, da bi katolici i dalje u Republici Srpskoj nastavili uživati svoja prva, da bi nastavili razvijati biznise, crpiti srpsku zemlju, i još da bi uz sve to nekakav svećenik Franjo Komarica hodao i 'lajao' po svijetu o Republici Srpskoj.“

„Ali...“, zaustio bi šokirani Papa nakon čega bi ga Dodik prekinuo, „...sveti presveti oče, nismo valjda ubili, u logore zatvarali i protjerali 200.000 Bošnjaka muslimana, nismo valjda džaba Havi Tatarević kod Prijedora ubili šest sinova i supruga bacili ih u najveću masovnu grobnicu Tomašicu, da bi Bošnjaci muslimani i dalje u Republici Srpskoj imali nekakva prava, razvijali biznise, crpili srpsku zemlju, i još da bi uz sve to hodža arlaukao sa munare i uznemiravao pošten srpski svijet dok spava.“ Ali...“, zaustio bi iznenađeni Papa nakon čega bi ga Dodik ponovo prekinuo „...Sveti presveti oče, nismo valjda natjerali 100.000 Srba da napuste svoja ognjišta u Sarajevu, da bi im Sarajevo i dalje bilo glavni grad...?“

Papa bi ostao zamišljen nekoliko sekundi a onda ponovio ono što je već rekao nekoliko dana ranije u Južnom Sudanu. Principi su, jel tako, ionako isti za sve zaraćene budale: „Od vas troje, koji ste potpisali mirovni sporazum, kao brat tražim, ostanite u miru. Molim vas to od srca. Idemo dalje. Bit će mnogo problema, ali nemojte se prestrašiti, idite naprijed, riješite probleme. Pokrenuli ste proces; neka on dobro završi. Bit će borbi među vama...; neka one ostanu u uredu, a pred narodom, ujedinjenih ruku...“

„Sveti presveti oče, duboko cijeneći ono što radite za mir u svijetu, spuštajući se ponizno toliko da ljubite stopala čelnicima Južnog Sudana, vidite da moju politiku i vodim iza zatvorenih vrata. Zbog toga za moju posjetu Vama ne zna ni Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, ni Ministarstvo vanjskih poslova, a valjda je zaobiđena i Katolička crkva u Bosni i Hercegovini. Za moj dolazak u Vatikan znate samo Vi sveti oče, Čović, nadbiskup D'Errico i ja. A i pred narodom ćemo, kako kažete, ujedinjenih ruku: Srbi sa Srbima, Hrvati sa Hrvatima“.

„A Bošnjaci, a Ostali...?“, pitao bi Papa zbunjeno.

„Bošnjake ćemo u Drinu“, odgovorio bi Dodik.

„Ne brinite, to smo već radili“, uvjeravao bi Dodik Papu.