Ubistvo sarajevskih policajaca: Do nekog novog slučaja 

Istraga koju vode dva tužioca Tužilaštva Kantona Sarajevo o ubistvu dva sarajevska policajca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića ušla je u deseti mjesec bez ikakvog rezultata.

„Istraga je u toku“, kazala je Azra Bavčić, portparol Tužilaštva KS.

Sve istražne radnje vrše se pod nadzorom Tužilaštva KS. Mjesecima su u pritvoru Miloš Obradov i Srećko Trifković, ranije osuđivani za krađu automobila. Slučaj ubistva policajaca povezan je sa automafijom jer je u neposrednoj blizini pokušana krađa golfa VI hrvatskih registarskih oznaka. Na grupu automafijaša naišli su Šehović i Vujinović koji su na najbrutalniji način izgubili život.
Treći uhapšeni Slaven Dakić optužen je za krađu džipa u septembru 2018. godine. On se više ne dovodi u vezu sa ubistvom sarajevskih policajaca.

Trifković je bio u pritvoru skoro do kraja jula nakon čega je pušten iz pritvora jer su prestali važiti razlozi za njegovo dalje produžavanje. Nakon što je pušten iz KPZ Zenica, uhapsili su ga pripadnici MUP RS. Trifković se dovodi u vezu sa ubistvom Damira Ostojića u septembru 2018. godine. U taj slučaj umiješan je i Miloš Obradov koji se nalazi u pritvoru. Kantonalni sud u Sarajevu mu je krajem maja produžio pritvor za još tri mjeseca.  

„Pritvor je produžen zbog opasnosti da bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogao utjecati na svjedoke, prikriti dokaze, potom zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela i opasnosti da bi boravkom na slobodi osumnjičenog moglo doći do uznemirenja javnosti“, potvrdila je krajem maja glasnogovornica Tužilaštva KS Azra Bavčić.

No, javnost nije mirna ni nakon što je Obradovu produžen pritvor, a Trifkoviću određen pritvor u slučaju ubistva Damira Ostojića. Javnost se s pravom pita da li će se ikada otkriti ubice sarajevskih policajaca?

Slučaj koji je šokirao Sarajevo 26. oktobra 2018. godine, digao na noge sve policijske agencije, ukazao na potrebu dodatne saradnje među entitetskim MUP-ovima do danas nije dobio svoj epilog.
Šute i iz Uprave policije MUP KS, šute i iz Sindikata, a ne oglašavaju se ni članovi porodice. Kao da misle ili znaju da će smrt njihovih kolega i najmilijih ostati pod velom tajne.
O ubistvu sarajevskih policajaca malo ko hoće javno govoriti. No, pravo pitanje je da li se ima i o čemu govoriti.

Kako je moguće da pored toliko policijskih agencija koje bi trebale odgovoriti na sve sigurnosne izazove imamo samo zid šutnje. Da li to znači da se BiH i Sarajevo kao glavni grad ne mogu uhvatiti ukoštac sa organiziranim kriminalom ili grupama koje ne prezaju od brutalnog ubistva policajaca. Šta da onda očekuju građani? Ko da ih zaštiti?

Ako se samo prisjetimo prvih dana nakon ubistva, u brojnim reakcijama isticalo se kako je napad na policajce  - napad na državu. Ako je država napadnuta ne bi li je trebale štititi državne institucije? Zašto do danas slučaj ubistva nije preuzelo Tužilaštvo BiH? Pogotovo ako se uzme u obzir da su dvojica osumnjičenih za povezanost s ubistvom Šehovića i Vujinovića s područja Republike Srpske gdje Tužilaštvo KS nema nikakvu nadležnost.

Ni dolazak nove glavne tužiteljice KS Sabine Sarajlija nije donio nikakav pomak u ovom slučaju. Možda bi najčasnije bilo da izađe i kaže: „Mi ovo ne možemo“. Barem bismo je po nečem pamtili.

No pitanje je može li iko? Ako ne može, onda je to bolna istina koja znači da smo kao društvo potpuno nemoćni da se izborimo sa kriminalcima, a ako može - zašto se onda ne radi?
Treba li svaki policajac, građanin, ma bilo ko od nas strahovati od izlaska na ulicu da će ga snaći ista sudbina kao dva sarajevska policajca koji su obavljali svoju časnu dužnost?
I oni koji bi imali šta reći kažu da će za sada šutjeti. A dok vrijeme prolazi i oni šute, sve pada u zaborav. Do nekog novog slučaja, ne daj Bože.