Sarajevskoj minder politici draži Beograd od Bosanske krajine

Teško li je izbrojati korake i kilometre turističkih vodiča i vozača što u Bosansku krajinu odvezoše hiljade turista s istoka i zapada, sjevera i juga.

Prirodna bogatstva Krajine, isprepletena polja i modre rijeke, privlače sve koji u prirodi uživati znaju i prirodu vole. Čini se da se ti prirodni dijamanti jedino ne blistaju u očima političke oligarhije smještene u prijestonici Bosne i Hercegovine.

Težak li je put od Sarajeva do Krajine. Magistrala, a više liči na kaldrmu što vodi s Baščaršije ka Kovačima. I čini se da u prijestonici nema niko koga bi to zanimalo.

Mudraci u Sarajevu imaju druge gradove i prioritete. “Mega-projekti” su njima na pameti. Jedan takav bit će ozvaničen 8. dana oktobra, polaganjem kamena temeljca za izgradnju autoputa Beograd - Sarajevo i autoceste Sarajevo - Višegrad, s krakom ka Goraždu. Putna infrastruktura neophodna je za razvoj svake, pa i ove balkanske regije. I u tome nema ništa sporno. Ali, povezivati Sarajevo i Beograd, a u zapećku ostaviti Cazin, Bosansku Krupu, Bihać ili Kladušu, e to je već u domenu politički nedoraslih lidera.

Jednog takvog Bošnjaci već godinama trpe na svojoj grbači. Bio je i sada je u fokusu svega što se u ovoj državi desiti treba. Ili ne treba. Tako je lider SDA Bakir Izetbegović, sa političkim partnerima raznih nivoa, odlučio da nam prvo treba put za Beograd i nazad. Put za Beograd, gdje Miloševiću prave spomenik, a Mladiću i Karadžiću ushićeno kliču je “mega - projekat”, poručit će Izetbegović nakon utvrđivanja rute pomenute autostrade.

Ne zna ustoličeni Izetbegović koliko je upravu kada kaže da je to mega - projekat, a pogotovo ne zna da je to giga projekat infrastrukturnog povezivanja bh. entiteta Republika Srpska s Beogradom. U Bosni i Hercegovini spojit će jedino Tuzlu sa Sarajevom i na krak nakačiti Goražde. Tu se valjda završava geografsko područje poznato aktuelnom lideru u Bošnjaka. Niko se u SDA ne nađe pametan pa da Izetbegoviće, mimo izbornih godina, odvede u Bosansku krajinu. Biser ove države nepoznat je većini političkih SDA karikaturista. Njima je država do SCC-a, a i ne vole oni te prirodne ljepote. Nagledali ih se na budžetskim parama širom svijeta. Malo na službenom, malo na privatnom putovanju.

A budžetske pare dolaze iz poreza. Poreze plaćaju i u Bosanskoj krajini. Takav je zakon, ako ne plaćaš, eto poreske inspekcije. A inspekciju, opet, šalju iz Sarajeva. Ono što iz Sarajeva neće i ne žele da pošalju prema Krajini je kapitalni projekat. Toga nema, a niko živ ne pamti ni kad je bio.

Kad se sagleda položaj Krajišnika, koji bi za ovu državu i njen glavni grad život dali, jasno je da su izgubljeni na mapi. Bosanska krajina je Sarajevu ono što je Palestini Zapadna obala. Međutim, svjetlu na kraju bh. tunela, Krajišnici su se nadali na početku projekta Koridor 5c. Ali, godinama poslije, koridora ni na vidiku. Ima ga nešta malo, ali opet oko prijestonice.

Bakirov prijatelj, što Bosnu u amanetskom cekeru drži, je car. Turski car Redžep Tajip Erdogan, također je dio priče oko beogradsko - sarajevske autostrade. “Ne trebaju nam pare, naši prijatelji sve plaćaju”, kaže jedne prilike o autoputu Izetbegović. Njegovi prijatelji su oličeni u jednog čovjeka - cara. Car plaća, car se pita. Zato je amanetski čuvar Bosne i Hercegovine odlučio pare uložiti u manje-više povezivanje Republike Srpske i Beograda. Uzmemo li da je RS u BiH, car valjda pokušava sve to objediniti, ne bi li kako tursko carstvo zaživjelo na Balkanu.

A u turskom carstvu Bosna i Hercegovina je kusur. Njime je Turska plaćala, a valjda hoće opet svoje bjelosvjetske poslove. Krajišnik se cara nimalo ne boji. Takva mu je narav. A car Krajinu ne voli, tamo su mu preci teško prošli. Valjda zato za Krajinu puta nema. Jer, carev prijatelj ili namjesnik se u Bosni pita. U Hercegovini manje. Tamo se pitaju carevog namjesnika prijatelji.

Dok je tako, za Krajinu će se ići kaldrmom. A iz Krajine vodit će samo jedan put. Onaj ka zapadu, neki brzi put. Za čas posla si u Zagrebu, Ljubljani, Beču.

Ka voljenom Sarajevu teško će se ići, jer Sarajevo za Krajinu ne mari. Krajina je Evropa. Bosna i Hercegovina želi u Evropu, ali se odriče svog evropskog vodiča. I tako će biti dok sarajevska čaršija na minderu crta putnu mrežu. Ili dok se ne pojavi kakav Mujo Hrnjica, pa Sarajevo ne prenese na tvrđavu iznad Bosanske Krupe.