Da je Facebook ulica, Bošnjaci, narod u Bosni i Hercegovini, bili bi najveći revolucionari i buntovnici u historiji čovječanstva.
Ali, ta društvena mreža virtualni je svijet, s puno nerealnog i još više lažnog. E zato su Bošnjaci danas stjerani u ćošak. Zbog toga je društveno-političko biće Bošnjaka sluđeno i obezglavljeno.
Lideri naroda koji je poodavno zaboravio korijene izgubili su osjećaj realnosti. Zato i vladaju nekim paranormalnim i nemoralnim igrokazom. Politička borba pretvorena u jednosmjernu ulicu kojom se voziš ako si na vrijeme pitao “imal mene tu”.
A narod, često uspoređivan s ovcama, luta prostranstvima siromaštva i beznađa. Hljeb traži u služenju po bijelom svijetu, a korijene ostavlja da zakržljaju i jednom nestanu, pod korijenjem koje će pustiti onih koji dolaze.
Teško je naći narod koji tako voli svoju domovinu, a da je toliko malo poštuje i bori se za nju. E to su Bošnjaci, podijeljeni između lažne bitke sa stranim neprijateljima i poginjanja pred unutrašnjim sistemom apatije, letargije i zatucanosti.
Bošnjaci su zapravo botoniziran narod jedne partije, nekoliko partijskih činovnika i vlastite nesposobnosti da se probude iz halucinacija i inducirane životne kome.
Bošnjaci su uglavnom sljedbenici islama, a glasaju za lopove, kriminalce, koji ih decenijama terorišu i drže u jednoj od najcrnjih rupa na svijetu. Posljednja islamska objava Kur’an muslimanima, pa tako i Bošnjacima, naređuje “Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna”.
Ali Bošnjaci neće čitati. Radije će ići na seanse nekog Torabija i sluđeno poginjati glavu pred problemima. Neznanje im je postalo općeprihvaćena kategorija.
Proteklih mjesec, dva fokus života u Bosni i Hercegovini bilo je pitanje je li Program reformi ANP ili neka mutacija. Nakon što je dio Programa reformi objavljen jedni su tvrdili da Program jeste ANP, a drugi da nije. U nedostatku originalnog bh. dokumenta, s kojim bi se poredilo, Patria je objavila crnogorski ANP.
U komentaru na Facebooku na tu vijest prvi komentar glasio je “Ja da čitam?”. U tom komentaru i jeste sadržan najveći dio unutrašnjeg problema društveno-političkog bića Bošnjaka.
NE ČITAJU!
I to ih vodi ka provaliji. Jer, onaj ko danas ne čita redove, sutra neće znati čitati između redova, u kojima se skoro uvijek krila neka opasnost po narod koji je preživio genocid. Bošnjaci čitaju naslove i na osnovu njih brane svoje lidere. Poluotvorenih očiju i praznog stomaka, Bošnjak, barem velika većina, postaju poletni ako mu okaljaš lidera koji bi umjesto u fotelji trebao biti u zatvorskoj ćeliji.
Ali, Bošnjak ne čita samo naslove. Ima nešto što voli više od toga. Zadruge, Farme, Pinkovi, Grandovi. Bošnjaci ne spavaju, ali ne zbog razmišljanja kako da poprave sutra, nego gledaju s kim će sada Luna spavati, šta im pametno ima reći Kija Kockar, šta će sa stručnog aspekta reći Stanija i kakav savjet ima Vendi.
A kad iz takve noći opterećeni izađu, da malo opuste moždane vijuge, Bošnjaci se uhvate daljinskog upravljača pa od latinoameričkih, preko španskih do turskih i indijskih serija. Od sabaha do akšama. Dok gledaju maštaju da će i oni nekada krasti Bogu dane u raskošnim vilama i svađati se sa braćom, sestrama i zaovama oko nasljedstva. Potom zaspe i sve to sanjaju.
Od muke zbog činjenice da je sve bilo san, prebace na informativne kanale uzmu telefone pa sluđeni mozak bombarduju političkim žutilom, lažima, prevarama, nepotizmom, korupcijom…
Pa u moru tih vijesti vide da će padati vlade, onda se "fataju" Facebooka i organizuju grupe za koje misle da će im donijeti gram pravde. Po Facebooku halaču i najglasnije što mogu protestuju, bune se, izbacuju bijes jer im je dijete upravo došlo iz škole, gladno kao vuk. Jutros dok su gledali serije zaboravili mu dati koju markicu za užinu. Zapravo, dok su sanjali da će živjeti u raskošnim vilama i spavati s Lunama i Kijama, zaboravili su da im je novčanik prazan, pa mu nisu ni mogli dati marku.
A onda prođe godina. Stigla je prva nedjelja oktobra. Stigli su izbori. Danas su ustali, podesili sistem da im snima serije, a oni se začešljali pa pravo na biračko mjesto. Dok su stajali u redu razmišljali su šta je Gastoz radio Luni, pa zamišljali da će jednog dana i oni tako.
A onda se sjete da je već počelo da kapa. Prije nego su krenuli na biralište, na vrata im došao komšija koji je u općtinskom odboru jedne stranke. Dao im petobanku, al da ih na biralište uvede njegov čovjek, da isprati hoće li glasati za prvog u Bošnjaka, njegovu stranku, suprugu, rođake i drugove.
Jadni Bošnjo između nerealnog ludila rijalitija, serija, politike, besparice, nada se da će se nule na petobanci množiti na satnoj osnovi.
I izabrao je prvog u Bošnjaka, njegovu hanumu, braću, sestre, rođake i ortake. Jedan rođak tog Bošnjaka, koji živi u Goraždu, gluho bilo glasao za Hrvata. I to Hrvata što se zove Edim. Ovaj jedan u Sarajevu isto glasao za Srbina. Nije šala, fakat za Srbina. Ovaj se ba zove Haris.
Uz one koji su prvi u Bošnjaka, Bošnjak zna izabrati i političke bandite, koji kao kameleoni znaju promijeniti i etničku i svaku drugu pripadnost. Zatreba li, promijenit će i vjeru.
Dijete onog prvog Bošnjaka je već odraslo. Markica za užinu mu ne treba, ali trebaju nove patike, majice, koja marka za normalan život mladog čovjeka. Ali, nule na petobanci nisu se množile. Petobanka izlapila prvim odlaskom u piljaru, jer frižider je odavno bio prazan.
Dijete je postalo čovjek i odlučilo otići. Čistit će njemačke konjušnice i stražnjice, nosati blokove i maltere. Mora se.
A ovi što su ostali borit će se za malo zraka, za ljekarski nalaz, recept, pomoć. Strahovat će od policajca kao i od kriminalca. Život u kući mu je sanjarska bajka, a na ulici košmar.
Zbog onog Bošnjaka s petobankom djevojčicu Nadin niko neće da liječi. Tako naredila ona prva u Bošnjaka. Istovremeno, onaj prvi u Bošnjaka ne prestaje da taj narod vodi u provaliju, a njegova braća, sestre, rođaci i stranački podanici pokradoše što do sada pokrali nisu.
A Bošnjaku jedino preostaje da se vrati Kiji, Luni, Gastozu, Grandu, serijama, portalima, televizijama.
Ili, možda da se probudi, pa nešto pokuša da promijeni.
Ne znam. Prosudite sami. Ali prvo, pročitajte ponešto!