Badnje veče u Srebrenici ni ove godine nije prošlo bez provokacija i mirno. Probudili se stari duhovi, željni krvi, kukavice u pratnji policije pjevali i u koloni pokazali junaštvo u napuštenom dijelu Republike Srpske.
Kolona vozila, uz mezarje hiljade nevino ubijenih, uz glasno puštanje, dijelom, ksenofobičnih pjesama je životinjski poriv da u slavlju nekom napakoste. Zapravo, izvinjavam se životinjama, jer one ubijaju samo kada su gladne.
S druge strane ne čudi me ovakvo ponašanje osiromašenog stanovništva, kako duhovno tako i materijalno. Jer, tužno je pogledati kako neki žive u 21. vijeku – na rubu pameti, bez da im iko može pomoći. Dakako, poremećen narod bira poremećene vođe! Zato je Milorad Dodik mjera za šator, za ispod šatora i gangu do jutra i one koji su večeras oslikali svoje postojanje u alkoholu i pjesmama za poniženje samih sebe.
Duboko vjerujem da su istinski pravoslavni vjernici žalosni i da se stide da u noći slavlja i kako vjeruju noći dolasku najmoćnijeg djeteta komšija komšiji nanosi bol. A, u svakoj religiji komšija je važniji i od brata. U Hrvatskoj je policija odvela ženu koja je urlikala ispred crkve na pravoslavne vjernike, u Sarajevu badnjak palili i Bošnjaci i Hrvati u crkvi Svetih arhangela Mihaila i Gavrila. Raduju se kolačima i sreći komšija.
No, i Patrijarh Irinej je nakon sastanka sa srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom u Patrijaršiji SPC u Beogradu rekao da ga raduje što se Republika Srpska održava pored mnogih iskušenja i nevolja, zahvaljujući mudrosti ljudi koji vode Republike Srpske odolijevaju svim iskušenjima i naglasio da se nada da će tako biti i u budućnosti.
Kaže Irinej da za Srbiju i RS ne postoje granice, to je jedan narod. Pitam se šta večeras rođeni Beograđani misle o divljaštvu koje se godinama ponavlja u mjestu bola, tuge, mjestu gdje je umrla civilizirana svijest. Mjestu genocida i mjestu počinka onih koji su ubijeni samo jer nisu bili Srbi.
Mene je sramota stidim se svakog zločina, na svim stranama, a stid me večeras i zbog istinskih vjernika i svjedočenju kako i vjerske vođe potpiruju narod. Ne treba daleko pogledati, tek u Crnu Goru i vidjeti šta vjerske vođe, ako im se ne pokaže mjesto gdje pripadaju, naprave. Crnogorci za sad uspješno uz jake institucije situaciju drže pod kontrolom. Što ti je državnik. Ne traži pomoć u crkvi i džamiji, nego u instituciji, mjestu sigurnosti, državničke politike i opstojnosti.