Piše: Haris Ljevo
Svjetsko prvenstvo u fudbalu igra se ovog ljeta u Rusiji, a među 32 zemlje učesnice, nažalost, nema reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Međutim, iako naši igrači nisu uspjeli ostvariti plasman na SP, BiH neće biti bez svojih predstavnika u Rusiji. Čak četiri reprezentacije na svojim klupama imat će selektore iz BiH.
Vahid Halilhodžić predvodit će reprezentaciju Japana, Vladimir Petković Švicarsku, Zlatko Dalić Hrvatsku, a Mladen Krstajić Srbiju.
BiH će uz svjetsku velesilu Argentinu, koja će također imati četiri trenera u Rusiji, imati najviše predstavnika, što je najbolji pokazatelj koliko su naši sportisti uspješni u svijetu i koliko su cijenjeni.
Ono što ipak zabrinjava jeste činjenica da nijedan od njih četvorice trenersku karijeru nije izgradio u BiH. Za ovu zemlju ih veže samo mjesto rođenja i ništa više. Ako je njihov nastup u Rusiji pokazatelj koliko su cijenjeni u svijetu fudbala, onda je ovo drugo pokazatelj koliko je fudbal i generalno sport u BiH spao na niske grane i koliko loše se radi.
Mnogi opravdanje za nerad traže u novcu, ali treba biti realan pa reći kako nije baš sve u novcu. Mnogo toga zavisi i od organizacije u sportskim savezima, a moramo biti iskreni pa priznati da je kod nas nivo profesionalizma na izuzetno niskim granama, da ne kažemo amaterski.
Prethodnih mjeseci svjedočili smo utrci za izbor novog selektora naše reprezentacije u kojoj je nakon licitacije s brojnim domaćim i inostranim imenima pobijedio hrvatski stručnjak Robert Prosinečki.
S ljudske i profesionalne strane Prosinečkom se ne može ništa zamjeriti, radi se o pravoj zvijezdi evropskog i svjetskog fudbala, i on je, možda, najmanje bitan u cijeloj ovoj priči. Međutim, njegov izbor puno više govori o aktuelnom stanju u savezu.
To što osim Amara Osima nijedan drugi domaći trener nije imao namjeru da se ozbiljno uključi u konkurenciju za selektorsko mjesto, još je jedan dokaz lošeg stanja u domaćem fudbalu. Jer niko, ko je bolje upoznat sa stvarnim stanjem u savezu, nije htio da se nameće.
Dok se god mnoge stvari ne poprave na bolje u domaćem sportu, gledat ćemo brojne domaće trenere na klupama evropskih i svjetskih selekcija.