Zelenika: Vrijeme je reći zbogom onima koji nas dijele na Hercegovce i Bosance

Diana Zelenika članica je Predsjedništva HDZ-a 1990 i zastupnica u Državnom parlamentu Bosne i Hercegovine. U intervjuu za Patriju iznosi svoje stavove o političkoj situaciju u Bosni i Hercegovini, politici koju u ime hrvatskog naroda u BiH provodi HDZ BiH i predsjednik te partije Dragan Čović, odnosu Čovića i Milorada Dodika... Kao veteran rata Zelenika odgovara na ratnu retoriku koja se posljednjih sedmica često koristi u Bosni i Hercegovini.

Kardiolog ste. Jednom prilikom ste se našalili i rekli da svojim britkim iskazima gađate u srce. Može li politika „imati srce“ ili „doći do srca građana“?

Zelenika: Ja sam završila gimnaziju Aleksa Šantić u Mostaru i osim Emine, koju znaju i sadašnji gimnazijalci, iako nas optužuju da nije tako, pamtim stihove: „Blago onom tko suza ima, u toga srce umrlo nije“. Svaki posao, pa i politika može imati srce ako ga ima osoba koja taj posao obnaša. Međutim, kao kardiolog mnoge bih pozvala na pregled jer im je odumrla bar jedna klijetka, pa nemaju suza ni za svoj, a niti za druge narode i građane koji žive u BiH.

Otvoreno se zalažete za konstitutivnost svih naroda u BiH. Upravo smo imali priliku gledati da SNSD i HDZ u državnom Parlamentu BiH nisu glasali za konstitivnost Srba u kantonima sa hrvatskom većinom. Kako to objašnjavate, šta može biti cilj takvog dogovora?    

Zelenika: Živimo u vremenima blagoslivljanja pučkih kuhinja i trafo stanica, punih crkava i džamija u čijm prvim redovima sjede uglavnom oni koji vjeru ne žive. Jer da vjeru sprovode u djelo, prema drugima bi se ponašali onako kako žele da se drugi ponašaju prema njima. Inicijativu podnesenu na 57. sjednici Zastupničkog doma PS BiH smatram populističkom, no u vremenima u kojima dominira zveckanje oružjem u osobnu korist onih koji su i ranije bježali od rata, moramo poslati poruku o poštivanju drugoga i drugačijega. Poruka HDZ-a BiH je odricanje Hrvata u Republici Srpskoj, a SNSD-a odricanje Srba koji žive na prostorima Federacije. I dok u BiH jedni sanjaju segregaciju i unitarizam, nekima je secesionizam misao vodilja.

Do kada će trajati saradnja Dodik – Čović. Opozicija kritikuje da je taj odnos  neartikuliran, poguban i za Hrvate

Zelenika: Ja se iskreno nadam da će ta interesno-ljubavna veza trajati do listopada ove godine, kada će isti biti kažnjeni od pripadnika vlastitog naroda. Vrijeme je reći zbogom onima koji nas dijele na Hercegovce i Bosance, a potom na one iz Posavine ili one iz Srednje Bosne i različitih ad hoc područja, onima koji nude novi genetski kod a svoj narod raseliše u biblijskim razmjerima.

Danas mnogi govore protiv konstitutivnosti naroda, o gašenju konstitutivnosti naroda u BiH, o konstitutivnosti kao socijalističkom pojmu itd. Kako god mi to zvali, Hrvati, Bošnjaci i Srbi, a i oni iz reda Ostalih su autohtoni narod Bosne i Hercegovine i niko im autohtonost ne može negirati, kao ni njihovu Ustavom zagarantiranu ravnopravnost. Kako god zvali nacionalnu ravnopravnost, ona mora postojati...

Zelenika: Nisam sociolog, ali znam čitati Ustav BiH u čijoj preambuli piše da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni narodi. Oni koji to negiraju morat će prvo promijeniti Ustav, a za te promjene nema potrebne dvotrećinske većine. Iz ovog pitanja iščitavam problematiku legitimnog predstavljanja naroda pa i problema Komšić. Postavlja se onda pitanje konstitutivnosti Hrvatskog naroda u BiH koga je već u dva mandata predstavljao Bosanac, kako se Komšić izjašnjava, biran većinskim Bošnjačkim glasovima. Istina je i da se Dragan Čović ranije izjašnjavao kao Jugoslaven, pa je i u slučaju trenutnog predsjedatelja Predsjedništva BiH upitna legitimnost. Morat ćemo tražiti nova rješenja.

Vi ste bili ljekar u ratu. Kako danas reagirate kada čujete nečije ratne prijetnje?

Zelenika: Kao liječnici, dragovoljcu i veteranu rata naviru mi sjećanja na krv, suze, amputirane dijelove tijela, pa ako hoćete i leševe i suze majki, očeva, supruga s malom djecom u rukama koja ne znaju, i na sreću neće upamtiti krik duše za najmilijim. U ušima mi zuji sirena za uzbunu, fijuk granata sa kojim se miješa plač nepokretnih bolesnika i prasak razorenog grada, a u nosnicama ponovno mogu da osjetim miris baruta. A oni koji su rat proveli prodajući kauče u Beogradu, ili ležeći na morskoj obali i neki koji su poput zlata čuvani u trezorima, točnije oni koji su rat vidjeli samo na TV prijemnicima, oni bi se sada pravili zaštitnici nacionalnih interesa i prijetili ratom s vodenim pištoljima. Neke od njih sve to nije omelo da uzmu trolist ili neko drugo znamenje i priznanje, kao i naknadu na plaću onima koji su mladost provodili u rovovima. A da rat i proizvedu, oni, njihova djeca i unučad bi bili zbrinuti na nekim egzotičnim mjestima sa pozamašnim „offshore“ računima.  

Praktično, sve vrijeme ste bili u vatri. Neki drugi ljudi su bili na radnim obavezama, daleko od užasa fronta, a danas se predstavljaju kao velike patriote. Mislim i na lidera HDZ-a Dragana Čovića. Zašto na izborima do sada nisu pobjeđivale istinske patriote, pošteni i kredibilni ljudi?

Zelenika: Istinske domoljubi su se umorili od besmislica rata svjesni da svaka mati plače na isti način i da isti nikome nije donio dobro. A jedini kojima je donio dobro, a koji u njemu nisu ni sudjelovali, tu su šansu iskoristili. Mijenjajući knjižice od Saveza komunista, preko UJDI-ja / Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu/ do one HDZ BiH tek 1996. godine dijametralno su mijenjali uvjerenja i retoriku, a sve u svrhu osobne moći i enormnog bogaćenja.

I umjesto da istinski domoljubi nakon rata zauzmu mjesto na istaknutim funkcijama, oni za čiju lustraciju se odavno zalažem, prikazali su sebe kao jedine zaštitnike nacionalnih interesa, infiltrirali su se u sve pore društva, i već oprobanim metodama, u teško uspostavljenom miru bave se propagandnim i psihološkim ratom, i djeluju više izvan nego na rubu zakona. 

Može li na sljedećim izborima HDZ 1990 parirati HDZ-u?  

Zelenika: Ovisi u čemu! Ako je u pitanju korupcija, kriminal i nepotizam, tu im ne želimo parirati. Ili možda mislite na višegodišnja lažna obećanja trećeg entiteta, kanala na hrvatskom jeziku, dvije komponente u federalnom ministarstvu branitelja... I tu su šampioni. Da ne zaboravim kupljene diplome, izmišljena radna mjesta, izvlačenje novca iz javnih poduzeća, kupovanje biračkih odbora, glasača, ucjene radnim mjestima, stipendijama, mirovinama... napaćenog Hrvatskog puka koji nema pravo ni izbora legitimnih predstavnika... ponovno su prvaci. Tu im također ne želimo parirati. Parirat ćemo hrabrim, obrazovanim ljudima koji narodski rečeno nemaju oraha u džepu i kojima ne prijeti društveno koristan rad.