Budžetske pare i povjerljivi komercijalni interesi državnih službenika

Dugogodišnji sindikalni lider Granične policije BiH Svevlad Hoffmann je prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama zatražio pismeno odgovore na neke problematične okolnosti u institucijama BiH.

“Zašto Ministarstvo sigurnosti BiH, nakon odlaska rukovodnog državnog službenika, pomoćnika ministra Vjekoslava Vukovića, do tada uposlenog u Sektoru za borbu protiv terorizma, korupcije, ratnih zločina i zloupotrebu narkotika, nije postupilo sukladno članku 19. i 20. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH i zakonskim putem popunilo upražnjeno radno mjesto“, pitao je Hoffmann.

Rješenjem od 25. aprila 2016. godine, dakle, prije više od dvije godine, Samiru Rizvi, pomoćniku ministra za međunarodne odnose i evropske integracije, dodijeljena su ovlaštenja za potpisivanje akata iz nadležnosti Sektora za borbu protiv terorizma, korupcije, ratnih zločina i zloupotrebe narkotika. Samir Rizvo je sve vrijeme primao naknadu za dato ovlaštenje u vidu isplate brojnih novčanih stimulacija.

Hoffmann je upozorio da Rizvo obavlja i dužnost predsjednika Odbora za žalbe policijskih službenika, da je član Komisije za rješavanje žalbi u postupku sigurnosnih provjera, član brojnih komisija-povjerenstava, poput Povjerenstva za prijem kadeta u Graničnu policiju BiH. I za sve to mu slijedi novčana naknada. Tu su i brojne disciplinske komisije u kojima je Rizvo česta pojava, naveo je Hoffmann.

Hoffmannu je odgovorio ministar sigurnosti Dragan Mektić. Ministar je zaključio da ove brojne funkcije i zarade tiču “komercijalnog interesa treće strane”. Ministar prenosi i da se Samir Rizvo u svom izjašnjenju usprotivio dostavljanju traženih informacija, jer bi se time nanijela šteta njegovom ugledu i ugledu porodice”…

Dakle, Rizvina želja je, po ministru Mektiću, razlog da rješenjem odbije pristup traženim informacijama. Kako ugledu mogu štetiti prihodi objavljeni javno? Bilo kakvi dodatni prihodi službenika Ministarstva sigurnosti moraju se objaviti na oglasnoj ploči ili na web stranici, upravo prema instrukcijama ministra, kako bi to bilo dostupno svim zaposlenim. Upravo zato nije jasno šta je ovdje “povjerljiva komercijalna informacija”. I otkad su lična primanja nekakva službena tajna i povjerljiva stvar od interesa opće sigurnosti, pogotovo ako se radi o novcima poreskih obveznika.    

Na Hoffmannovo upozorenje da pune dvije godine upražnjeno mjesto u Sektoru za borbu protov terorizma “honorarno” pokriva pomoćnik ministra Rizvo, opet je uslijedio apsurdan odgovor ministra.

-  U ovom slučaju je osigurano efikasno obavljanje poslova u okviru sektora i Ministarstva sigurnosti.

Radi se o imenovanju koje diktira zakon, pa je i ova tvrdnja prevazišla mogućnost logičkog razumijevanja.    

Jednako tako je tretirano i pitanje Hoffmanna da li ovakve višestruke i višestruko plaćene pozicije Rizve imaju obilježja diskriminacije nad drugim državnim službenicima. Uslijedilo je objašnjenje kao kulminacija apsurdnih odbrana pomoćnika ministra: “Obavještavamo vas da Ministarstvo bezbjednosti nikada nije dobilo žalbe državnih službenika vezano za konkretan slučaj”…

Ministar Mektić je dodao i pouku o pravnom lijeku i uputio Hoffmanna gdje će se žaliti.  Protiv ministrovog rješenja može se u roku od 15 dana podnijeti žalba Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara BiH. Svevlad Hoffmann je presavio tabak i krenuo po uputama ministra. I tu ga je dočekao konačni, neprelazni zid: Žalbeno vijeće ne funkcionira jer je mandat prethodnom sazivu istekao u oktobru prošle godine. Dakle više od pola godine Vijeću ministara ne pada napamet da imenuje ovaj organ, propisan Zakonom o upravi. Time je onemogućeno pravo stranaka na zaštitu ako se žele žaliti na prvostepena rješenja institucija BiH. /S.O./