Nauka u promociji nacionalnih torova

Skup "Rješenje hrvatskog pitanja za europsku Bosnu i Hercegovinu" koji se održava pod pokroviteljstvom Ureda predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića počeo je u četvrtak u Neumu. Teme su: „Kako do pravedne podjele javnih resursa u asimetričnom federalnom okruženju?“, „Jednakost kroz zastupanje i predstavljanje (ne)jednakih grupa: Pravičan izborni zakon kao pretpostavka jednakopravnosti i integracije BiH“. „Perspektive razvoja konstitucionalizma u Bosni i Hercegovini u skladu sa BH ustavnom tradicijom i evropskom demokratsko-pravnom naslijeđu“.

Jednonacionalnu suštinu pokazuju i organizatori skupa: Hrvatska akademija nauka i umjetnosti u BiH, Rektorski zbor Republike Hrvatske, Univerzitet u Mostaru, Odjeljenje za nauku i obrazovanje Hrvatskog narodnog sabora BiH (HNS), te Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara. Skup se održava pod pokroviteljstvom Čovićevog Ureda u Predsjedništvu BiH. Mogao je i pod stranačkim pokroviteljstvom, jer osim par zamazivanja očiju, dobili smo naučni skup sa svim jednonacionalnim govornicima, sadržajima i potpunom jednonacionalnom suštinom.

Čoviću na skupu ne trebaju druge nacije, recimo Bošnjaci i Ostali da bi dobio cjelovito rješenje za jednu višenacionalnu zajednicu kakva je BiH.

Čović je govorio na skupu i ocijenio je da pokušaj podjele Hrvata na Posavinu, Centralnu Bosnu i Hercegovinu nije urodio plodom zadnjih 20 godina:  “Nadam se kako će to razumjeti i svi oni koji pokušavaju tražiti klice kako nešto podijeliti”, rekao je Čović. Dakle, lider koji sa strankom pokupi 90 posto nacionalnih glasova kaže da niko neće dijeliti njegov narod. Sa takvim političkim monolitom je to nemoguće. Teritorijalno? Izgleda da na to misli Dragan Čović, kao političar koji je već tražio treći entitet za onih pet-šest općina u Hercegovini.

Nažalost, Čović ne pravi samo Hrvatima treći entitet nego i Bošnjacima geto. Koja nauka može objasniti šta je Čovićev cilj, ako on dijeli državu i istovremeno homogenizira vlastiti narod. To mogu objasniti historijske nauke i zločini pravljeni prije dva desetljeća da BiH etnički podjeli. U istoj državi, isti narod se može dijeliti samo politički. Samo u Bosni i Hercegovini su zločinom i nikad saniranim etničkim čišćenjem otvorena vrata za nacionalne torove. Čovićev treći entitet dijeli Hrvate teritorijalno, nacionalno, duhovno. Dijeli im čak i porodice. Franjo Tuđman, otac stranke i nacije dijelio je tuđu državu Bosnu i Hercegovinu kao ćaćevinu, trgovao vlastitim narodom i prodavao negove zavičaje po Bosanskoj Posavini, Srednjoj Bosni... Tuđman je gurao svoj narod u rat sa susjedima Bošnjacima, sa kojima nikad u historiji Hrvati nisu imali ni ozbiljne razmirice a ne sukobe. Kako se može sačuvati jedinstvo jednog naroda ako ga iskidaš teritorijalno i iščupaš ga iz korijena njegovog zavičaja? Čovićevo „posthumno“ odbacivanje podjele Posavine je u najmanju ruku cinično. Kako može Čović pričati o jedinstvu hrvatskog naroda, ako je trećinu od oko 250 hiljada Hrvata iz Republike Srpske njegov stranački i duhovni otac Tuđman u paketu prodao Miloševiću. A on to surovo stanje danas održava u dogovoru sa Dodikom. 

Sve podsjeća na „naučne projekte“ koje je ovdje kroz ratove prakticirala Srpska akademija (SANU). SANU nije održavala naučne skupove. Ali nije ni Milošević bio transparentan u zločinu kao Tuđman u Stenogramima.

Ovaj skup je Čovićev metod održanja u vlasti. Ne biraju se sredstva: Primitivne i retrogradne političke ideje pokušavaju se podvesti pod naučni skup. Ispred te nauke stoji presuda Tribunala u Hagu za strašne zločine protiv čovječnosti, za agresiju Republike Hrvatske, srušene gradove i sela i masovne likvidacije Bošnjaka.

Da je želio nauku, makar jedan od uvodničara u Neumu bi morao objasniti ulogu udruženog zločinačkog poduhvata u rušenju BiH. Čović danas naučnim metodama pokušava afirmirati rezultate zločina. Može li etnička podjela Bosne i Hercegovine na zločinu biti opravdana bilo kakvom naukom? Može li se praviti demokratska konstrukcija na temeljima i rezultatima zločina?            

Riječ je o akademicima bez objavljenih radova i makar jedne knjige među naučnim referencima. Mora se aranžirati čitav društveni i nacionalni korpus da bi se politike i najbrutalniji ciljevi podigli na akademski nivo. Nažalost, najprizemniji ciljevi ostaju. /S. Omeragić/