Banja Luka se stidi Dragana Bursaća, jer istina zna mnogo da boli

Piše: Haris Ljevo

Banjalučki novinar i kolumnista portala Al Jazeera Balkans Dragan Bursać dobio je prije tri dana nagradu European Press Prize 2018. u kategoriji "Mišljenje (kolumne)".

Nagradu je dobio za tekst “Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica” koji je objavljen na portalu Al Jazeere Balkans, a koji je preveden i na engleski.

Vijest o velikom priznanju za Dragana Bursaća obišla je region, ali u njegovoj Banja Luci vlada potpuna šutnja, koja se slobodno može nazvati sramom. Banjalučka šutnja na Bursaćevu nagradu odjekuje jače od bilo kakve eksplozije.

Ni tri dana nakon nagrade koju je Bursać dobio u Budimpešti od predstavnika entitetskih i lokalnih vlasti u Banja Luci niko se nije sjetio da Draganu uputi makar kurtoaznu čestitku, njegova nagrada itekako boli lokalnu vlast, jer kako prihvatiti da tamo negdje u Evropi neko cijeni ono što se u rodnom kraju ne prihvata.

Zbog svog kritički intoniranog pisanja Bursać je često bio meta napada. Sredinom prošle godine, nakon objavljivanja teksta pod naslovom "Slavi li Banja Luka srebrenički genocid?", primio je ozbiljne prijetnje smrću.

U tekstu je iznio mišljenje o tada najavljenom skupu podrške Ratku Mladiću, optuženom za najteže zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Najavljeno je da će se skup održati 11. jula, na dan obilježavanja godišnjice srebreničkog genocida.

Zbog svojih tekstova i javno izrečenih stavova više puta je suočen s prijetnjama smrću. Kaže da su "dvije krajnosti najgore što se čovjeku može desiti – ili da potpuno ogugla na te prijetnje, a mora ako hoće da radi, ili da upadne u paranoju".

Bursać nije upao u paranoju, već je oguglao na prijetnje, što je dovelo do toga da ga Evropa proglasi najboljim u svom poslu, koji je danas teže obavljati nego ikada prije. Osim Boris Dežulovića, niko od novinara s prostora bivše Jugoslavije u posljednjih pet godina nije ušao čak ni u uži krug, a Bursać je proglašen najboljim.

Banja Luku to jako boli i ne može mu oprostiti takav “grijeh”.

Bursać je putem svog Facebook profila poručio kako razumije takvo ponašanje Banja Luke, ali da ipak malo boli.

- Draga Banja Luko, čekao sam akademskih 15 minuta dugo. Zapravo, čekao sam 96 sati dugo. Ne bi li se udostojila. Draga Banja Luko, osim BUKE i Impuls portala, niti jedan medij gradski nije objavio da sam ti donio najveću novinarsku nagradu u Evropi.

Možda tako i treba, jer preča ti je Abhazija, Južna Osetija i Putinovi Noćni vukovi. Vjeruj mi Banja Luko, nije do mene niti samopromocije. Ispromovisan sam ja dovoljno i preko svake mjere. Nisi me štovala do sad, nećeš ni od sad, pa to razumijem. Ali, zaboli ljudskost, Banja Luko sa kojom te nisam vidio dugo. To je stvar osnovnih načela BILO ČEGA.

Uzmi, pa zatamni moje ime i objavi tekst o Trećem strijeljanju dječaka Petra iz Konjica. Da ljudi znaju! Jer ovo sad je tišina od koje me je sramota, kad’ se sramim za tebe i za sebe u isto vrijeme.

Inače Banja Luko, pišem priče o nesrećnim ljudima Bosne i Hercegovine. Kockam se sa zaboravom i trgam ljude iz zagrljaja ništenja. I ponekad, samo ponekad dobijem bitku. Izgubim ih mnogo... Ali to već nije tvoj problem. Priča je i previše. Na žalost.

I eto tako, napisao sam taj tekst o Trećem strijeljanju dječaka Petra iz Konjica. Žiri mi je rekao da je osim zastrašujuće i potresne priče, ovo ujedno i apsolutno vrijedan povijesni artefakt koji govori o stradanju Srba u našem BiH klanju. Najbitniji u Evropi ove godine. Tako obrazložiše evropskog Pulicera.

I znaš šta, Banjaluko, ti se baviš navodno istinama, ti bi htjela biti prijestonica kulture evropske, muzičke, sportske, ti bi...

Šta bi ti???

Ništa!

(P)ostala si samo jedna velika hodajuća sramota od ljudi koji pognutih glava bulje nadole dok im nosevi bodu cipele. Od straha ili stida? Ne znam. To ti vidi sa sobom Banja Luko.

Od čega te je strah, Banja Luko?

Strah te je od par supismenih kabadahija koji upravljaju tvojom polumrtvom gomilom tri decenije?

Trebao bih reći, SRAMOTA JE TO BANJA LUKO, ali samo mi je žao. I tebe i na ćutanje i trpljenje izdresiranih građana.

P.S.

Jedan od ljudi banjalučkih koji drži vaš informativni sistem, vaše mozgove, muda i ostale organe, čestitao mi je SMS-om na nagradi. Zahvalio sam mu se i pitao ga zašto ne pusti vijest u etar. Za narod. Odgovorio mi je u stilu ratnog zločinca Radovana Karadžića, ko jebe narod!

Eto, to si ti sada, moja Banja Luko. J....i narod. Ništa više. Ništa manje. Na žalost...- napisao je Bursać.

Banja Luka želi biti evropska prijestonica kulture 2024. godine, a stidi se čovjeka kojeg je ta ista Evropa priznala za najboljeg.

Nakon svega, takva ideja gradskih vlasti djeluje kao samo jedan vic. I to vic, koji čak nije ni smješan.