Čitulja umjesto istrage

Federalna uprava policije dala je osmrtnicu Jozi Leutaru povodom 19 godina od ubistva u atentatu. Jozo Leutar bio je zamjenik ministra federalnog MUP-a, kada je pod automobilom kojim se vozio iz svojeg doma na Ciglanama, eksplodirala naprava od koje je nešto kasnije podlegao. Umjesto tog formalnog čina morali su rasvijetliti čin brutalnog ubistva.  

Profesionalno suosjećanje bilo bi pronalaženje ubica ili bar istrajavanje u tom poslu. Jozo Leutar je bio čovjek koji je istinski i iskreno želio mir i radio na stvaranju boljih odnosa Bošnjaka i Hrvata. Praktično, veliki dio rata je otvarao praktične mogućnosti zajedničkog života u BiH. Može se mirne duše reći da je smetao neprijateljima Bosne i Hercegovine.

Dakle, nakon 19 godina od ovog brutalnog ubistva morala se pokazati ljudska upornost u pronalaženju ubica.

Ako MUP daje umrlicu pokojnom Jozi Leutaru, zašto se nije nikada do sada sjetio da isto sjećanje obilježi i na dan terorističkog ubistva Nedžada Ugljena, visokog funkcionera MUP-a RBiH. Do danas Nedžadove ubice kao i Jozine ostaju nepoznate. Ako je čitulja važnija od profesionalizma, zašto je od MUP-a nije dobio i Nedžad?   

Čemu dvostruki aršini ako se i u jednom i u drugom slučaju radi o brutalnom ubistvu koje bi se po načinu izvršenja mirne duše moglo svesti pod terorizam. Dakle, Nedžad Ugljen je ubijen kao i Leutar. Ali, očito je da naši životi nisu isti u surovom aspektu vlasti. Zašto je život Ugljena manje vrijedan od Leutarovog?

I Nedžad i Jozo imaju porodice koje traže odgovore i čekaju istinu.

Čitulja Uprave policije Leutaru samo je unijela pometnju i nemir. Dokle je došla istraga? Hoće li se iznova krenuti u obnovljenu potragu za ubicama? Šta nam novo imaju reći osim da se radi o sjećanju na ubijene? /A. Aljović/