Piše: Sead Omeragić
Kadar Dragana Čovića Nevenko Herceg, premijer HNK, zabranio je izbjeglicama pod međunarodnom zaštitom, dolazak u državni izbjeglički centar u Salakovcu. Zašto? I kako je to moguće? Herceg je angažovao nezakonito imenovanog policijskog komesara Iliju Lasića da izbjeglice policijskom silom vrati sa nekakve zapišane kantonalne teritorije.
Lasić ne bi druge izbjeglice zlostavljao kao ove nesretnike iz Afganistana i Sirije. Šta mu je motiv? U pitanju je, bez dileme, otvoreni rasizam. Vidjevši policiju sa dugim cijevima izbjeglice su bile zgrožene. Dok je ovaj užas trajao na sve je reagirao državotvorno samo ministar sigurnosti Dragan Mektić. U isto vrijeme SDA je birala kandidate za članove Predsjedništva BiH i nisu se tradicionalno živi čuli.
Hoće li bošnjački dio vlasti konačno tražiti odgovornost za ovu samovolju Čovićevih pulena? U Mostaru SDA BiH od rata do danas tolerira destruktivno djelovanje HDZ-a. Oni gotovo ležerno dvije i po decenije posmatraju mučenje Mostara od kadrova ove stranke. Da nije tako nešto bi uradili makar na izborima koje HDZ ne dozvoljava u gradu već više od 10 godina. Ne postoji nigdje u BiH toliko obespravljenog i diskriminiranog svijeta kao što su građani Mostara. Čovićev HDZ je od Tribunala u Hagu proglašen zločinačkom organizacijom, ali i danas ta politika nekažnjeno razara Mostar i Hercegovinu. Ko ne zna kako je bilo Mostarcima u ratnim užasima neka pročita presudu časnih sudija Tribunala u Hagu.
Ko je dopustio nezakonito obavljanje dužnosti Lasiću na čelu policije, taj je stvorio ovu krizu u kojoj smo vidjeli bahato ponašanje ilegalnog komesara, koji čak ne prima ni platu na toj funkciji. Oni koji su Lasića pustili da bude ilegalac na čelu policije, ti su dozvolili njegovo rasističko poigravanje sa izbjeglicama. Mostar i hercegovački Bošnjaci su žrtve politike HDZ-a zbog hladne i ležerne politike SDA prema Hercegovini.
Mrcvarenje naroda od vladajućih stranaka postalo je ključni problem. Šta će ostati ako se odbiju njihove jalove rasprave i svađe unutar ove bošnjačke većine, njihove šuplje i neproduktivne priče, njihova prizemna pohlepa, njihovi privatni interesi na koje troše većinu energije? Koje predstavljanje naroda, koja odbrana nacionalnih interesa, koji viši i zajednički ciljevi? Gdje je ta njihova žrtva koju podnose ili koju su ikada podnosili? Šta oni daju i kome daju? Šta oni rade i za koga oni rade?
Strategija Dodika i Čovića je iscrpljivanje ljudi koji vole ovu državu. Razvlačenje pameti da bi odustali od svoje jedine BiH. Dvojac se nedavno složio da treba zatvoriti granice za izbjeglice. To po Čoviću i Dodiku znači da izbjeglice prelaze granicu BiH legalnim graničnim prelazima. Dakle, ne ulaze ilegalno u BiH. Zašto ih onda ne žele? Da bi ih ubacili u prostor bošnjačke većine i napravili programirani haos?! Neke izbjeglice potvrđuju da su normalno prešle granične prelaze i da im je rečeno da idu u Sarajevo.
Čović preduzima Dodikove metode vraćanjem izbjeglica sa policajcima naoružanim dugim cijevima. Sve što radi, Čović radi uz podršku iz Zagreba. Hrvatska je članica Evropske unije i Unija mora reagirati na stalna miješanja Hrvatske u unutarnje stvari BiH, na kršenja suvereniteta ove države i razaranja njenog zdravog tkiva. Od Unije treba konačno zatražiti jasan stav i pritom joj poslati dio presude Tribunala u Hagu koji se odnosi na HDZ. Da se konačno vidi zašto i zbog koga u Mostaru nema izbora već više od deset godina. I šta je konačni cilj ispada kao što je ovaj brutalni i rasistički napad na izbjeglice pod međunarodnom zaštitom.