Sve jači otpor hrvatskih intelektualaca prema zvaničnoj politici Zagreba i Draganu Čoviću

Piše: Haris Ljevo

Zvanična politika Hrvatske na čelu s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović svakodnevno se miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine i pruža punu podršku predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću u njegovim nastojanjima da dođe do političkog cilja.

Takva hrvatska politika konstanta je od početka devedesetih godina. Međutim, potpuno drukčija situacija je na građanskoj i intelektualnoj sceni Hrvatske, koja iz dana u dan pruža sve veći i jači otpor zvaničnoj hrvatskoj politici prema BiH.

Posljednji u nizu otpora takvoj hrvatskoj politici prema BiH iskazali su novinar i književnik Jurica Pavičić i profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Đurđica Čilić Škeljo. Oni su se pobunili protiv odluke Senata zagrebačkog Sveučilišta da Draganu Čoviću dodijeli počasni doktorat.

-Tako je zagrebačko Sveučilište ovih dana dodijelilo počasni doktorat nikom drugom doli Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-a Bosne i Hercegovine. Politički lider većine Hrvata u BiH, te jedan od trojice neodgovornih etničkih vođa koji u ovom trenutku BiH drže na centimetar od novog rata, postao je 15. maja ove godine 99. doktor znanosti honoris causa najvećeg hrvatskog sveučilišta, sveučilišta na kojem sam - kako je došlo, uskoro će me sram biti priznati - eto, diplomirao i doktorirao i ja - napisao je Pavičić u kolumni za Jutarnji list.

Pavičić je Čovića nazvao bivšim aviomehaničarem iz mostarskog Sokola, čovjeka, kako je naveo, “blago rečeno sramotne ratne prošlosti”, kao i političarem “višekratno optuživan za privredni i ini kriminal“.

- Ne znam za druge, ali znam za sebe. Isti doktorat koji ima Dragan Čović, meni ne treba. Vraćam vam ga – napisao je Pavičić i vratio svoj doktorat.

Profesorica Čilić Škeljo, rođena u Livnu, smatra da Dragan Čović nije zaslužio počasni doktorat.

- Vani, na hodniku, među fotografijama počasnih doktora, i ona je Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka, Dorothy Hodgkin, Vladimira Preloga. Uvjerena sam da Draganu Čoviću među njima nije mjesto.

U izvještaju povjerenstva navodi se da je Dragan Čović započeo karijeru „u teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg Bosne“. Podsjećam povjerenstvo i sve članove ovog senata da u međunarodnopravnom smislu ta republika nikad nije postojala, a da je bosanskohercegovačkim, a posebno bosanskim Hrvatima, osim onim malobrojnima koji su se njezinim osnivanjem okoristili, donijela nepreglednu štetu. Projekt Herceg-Bosne, koji je prokazan i na Međunarodnom sudu u Hagu, a čiji je Čović dosljedni politički nastavljač, zapravo predstavlja tragediju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Nadalje, u izvještaju povjerenstva navode se i Čovićeve rukovodeće funkcije u mostarskom poduzeću „Soko“, u kojem je šest godina bio i generalni direktor. Tim neospornim činjenicama, potpunoj istini za ljubav, valja dodati još jednu – s kojom povjerenstvo možda nije bilo upoznato ali postoji dokument o tome objavljen nedavno i u hrvatskim medijima – Dragan Čović je u poduzeću „Soko“ za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini ratne logoraše bošnjačke nacionalnosti koristio za prisilni rad. Želimo li doista ovo sveučilište opteretiti hipotekom pristajanja na tako teške kompromitacije u kontekstu ratnih logora? – kazala je profesorica Čilić Škeljo.

Nekoliko dana prije toga, 11 uglednih hrvatskih novinara odlučilo je iz protesta vratiti svoje nagrade Hrvatskom novinarskom društvu (HND) zbog odluke ovog udruženja da nagradu za 2017. godinu dodjeli novinarki Nove TV Ivani Petrović za izvještavanje sa izricanja presude Jadranku Prliću i drugima u Hagu.

Nagrade su vratili Boris Pavelić, Jerko Bakotin, Hrvoje Šimičević, Drago Pilsel, Ana Benačić, Vojislav Mazzocco, Ivan Kralj, Zinka Bardić, Ljubica Letinić i Ernest Marinković.

Jedan od vodećih hrvatskih novinara i nekadašnji dobitnik nagrade Boris Pavelić iz Novog lista ogorčen dodjelom nagrade Ivani Petrović odlučio je vratiti HND-u svoju nagradu.

- Neugodno sam iznenađen nagradom Ivani Petrović. Ona dokazuje degradaciju i nepoznavanje osnovnih novinarskih kriterija. Ivana Petrović, protiv koje osobno neman ništa, iz Haškoga suda nije objektivno izvještavala. Nije intervjuirala nijednu žrtvu, nije dala objektivan pregled činjenica, navijački je i nacionalistički izvještavala.

Citirat ću samo posljednju rečenicu njezinog izvještaja: “… ako to tako nastavi, tko će nam čuvati ovaj uski dio granice od Splita do Prevlake? Prema ovoj presudi, vjerojatno mudžahedini povratnici iz Sirije.” Je li to objektivno novinarstvo? Mislim da HND treba povući tu nagradu. Pozivam kolege koji su dobili nagrade HND-a, a zgroženi su nagradom Ivani Petrović, da vratimo nagrade HND-u. Vraćam svoju, iz 2002. - izjavio je Boris Pavelić.

Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatske u nekoliko navrata je iskazala nezadovoljstvo potezima hrvatskog državnog vrha prema BiH. Ova Inicijativa je osudila minutu šutnje u Saboru za osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka, koji se otrovao u Hagu nakon što je pravomoćno osuđen. Također, Inicijativa je osudila i visoko pokroviteljstvo predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović 26. godišnjice osnivanja Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) koja se održala u 7. aprila u Kninu.

Ne treba također zaboraviti ni angažman aktivistkinje Rade Borić, zatim Dragana Markovine i drugih ljudi okupljenih oko stranke Nova ljevica, koji nemaju problem s tim da jasno i glasno kažu kako se ne slažu sa politikom službene Hrvatske prema BiH.

Tokom rata u BiH bilo je aktivista i pojedinih političara u Hrvatskoj poput Vesne Pusić, koji su se žestoko protivili agresivnoj i osvajačkoj politici Hrvatske prema BiH.

Danas je takvih pojedinaca sve više. Glas hrvatskih intelektualaca protiv zvanične politike Hrvatske sve je jači.