Hapšenje bh. studenta u Turskoj: Država BiH ne može zaštititi svoje državljane

Piše: Haris Ljevo

Student iz BiH Selmir Mašetović uhapšen je 22. maja u Turskoj pod optužbom da je povezan s organizacijom FETO, koju turske vlasti smatraju terorističkom.

Dvije sedmice nakon hapšenja Mašetovića, bh. vlasti šute i ne poduzimaju ništa da se zaštiti život mladog čovjeka. S druge strane, turske vlasti ne dozvoljavaju bh. diplomatama u toj zemlji da se sastanu s njim.

Ambasador BiH u Turskoj Bakir Sadović kazao je za N1 televiziju da je Mašetović dobro, te da će ambasada tražiti mogućnost da se on brani sa slobode.

Građani u BiH, ali i predstavnici pojedinih političkih stranaka poput SDP-a, DF-a, SBB-a, NSRzB, traže od člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da iskoristi svoje prijateljstvo s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom kako bi se oslobodio Selmir Mašetović.

Turski predsjednik bez ikakvih problema održao je svoj predizborni skup nedavno u Sarajevu, iako mu je on bio zabranjen u nekoliko zemalja EU, kojoj BiH želi da se priključi, pa se građani pitaju kako je moguće da jedna prijateljska zemlja, kakvom se zvanična Turska predstavlja, hapsi bh. studente bez valjanih optužbi, a da o tome još ne obavijesti vlasti BiH danima nakon hapšenja.

Nakon što je prije dvije godine propao pokušaj „vojnog udara“ u Turskoj, turske vlasti su krenule u obračun s pristalicama imama Fethullaha Gulena ili onima za koje se sumnja da su njegove pristalice. Za vrlo kratko vrijeme uhapšeno je i iz državne službe otpušteno više od 150.000 ljudi.

EU je u nekoliko navrata upozorila Tursku na nezakonita hapšenja ljudi bez ikakvih valjanih dokaza, njihov loš tretman u zatvorima širom zemlje, gušenje slobode medija i druga kršenja ljudskih prava.

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović nedavno je na već spomenutom skupu Erdoganove stranke u Sarajevu javno poručio kako je FETO teroristička organizacija, iako vlasti niti nadležne institucije u našoj zemlji nikada nisu donijele odluku o proglašenju te organizacije terorističkom.

Ko je Fethullah Gulen i šta predstavlja njegov pokret?

Rođen 1941. godine u selu Korucuk pored Erzuruma, Gulen je od malih nogu bio uključen u vjersko obrazovanje, što je bilo i logično s obzirom da mu je otac bio imam, dok mu je majka držala časove Kur’ana u selu uprkos tadašnjoj zabrani vjeronauke. Nakon preseljenja porodice u grad, napustio je osnovno školsko obrazovanje, te se posvetio isključivo vjerskoj naobrazbi. Sa samo 14 godina je držao propovijedi, a interesantan je podatak da je vjersko obrazovanje sticao u istoj džamiji u Erzurumu u kojoj i otac radikalnog islamiste Metina Kaplana, koji danas živi u egzilu u Njemačkoj zbog zalaganja za rušenje sekularnog poretka i uspostave islamske države u Turskoj.

Najveći utjecaj na njega ostavio je čuveni sunitski hanefijski učenjak Said Nursi. Gulen je Nursijeve ideje počeo primjenjivati u praksi kada je 1966. godine prešao u Izmir, što za mnoge u Turskoj predstavlja veliko iznenađenje s obzirom da je Izmir tada, a i sada, slovio kao jedno od najjačih uporišta sekularista. Broj njegovih pristalica rastao je iz dana u dan, a 1971. godine uhapšen je tokom vojnog puča pod optužbom za zloupotrebljavanje vjerskih osjećanja zbog sticanja vlastitih političkih interesa. Međutim, nedugo nakon toga oslobođen je i odmah se vraća poslu imama.

Krajem sedamdesetih godina u Turskoj počinje Gulenov projekt osnivanja privatnih obrazovnih institucija. Kada je vojska 1980. godine izvela novi vojni udar s ciljem zaštite sekularnih tekovina Kemala Ataturka, Gulen je pozdravio taj vojni udar izveden od iste one vojske koja je njega samog hapsila devet godina ranije. To mu je donijelo potpuni mir u narednom periodu, a nakon što se godinu dana kasnije povukao u penziju potpuno se posvetio širenju mreže svojih institucija. Gulen je potpuno nesmetano radio sve do 1995. godine kada na vlast dolazi islamistička partija predvođena Necmetinom Erbakanom. Erbakan se zalagao da žene u javnosti obavezno moraju nositi marame, dok se  Gulen nije slagao s njegovo politikom. Ubrzo su uslijedili novi vojni udari, a Gulen je, iako je uživao veliko povjerenje vojske, 1999. godine napustio Tursku i otišao u SAD na liječenje, ali se više nije vratio u domovinu, već je ostao u Americi u svojevoljnom egzilu.

Fethullah Gulen Foto: Twitter

Nakon što se povukao u Ameriku, mnogi su smatrali da će to biti i kraj njegovog projekta, ali on je iz dana u dan postajao sve moćniji. Ne samo u Turskoj, već je svoj utjecaj uspio proširiti diljem svijeta, a posebno u Njemačkoj gdje je otvorio na stotine škola za tursku dijasporu. Godinu dana nakon odlaska u Ameriku, Turska je podigla optužnicu protiv njega za podrivanje ustavnog poretka, ali je dolaskom na vlast Erdoganove AKP partije Gulen oslobođen svih optužbi. Dok su ga islamisti optuživali za blisku saradnju sa sekularistima, Gulen je podržao zabranu Socijalističke partije, dok je s druge strane na optužbe sekularista da stoji uz islamiste otvoreno podržao zabranu islamističke partije Refah predvođene Erbakanom. Očito je u svim tim zabranama gledao isključivo svoj interes.

Zabranu Refah partije najbolje su iskoristila dva čovjeka. Fethullah Gulen i Recep Tayip Erdogan. Erdogan je sa istomišljenicima formirao novu stranku AKP (stranka pravde i razvoja), a od početka je imao otvorenu podršku Gulena i njegovih ljudi. Erdogan je izvukao pouke iz Erbakanovih grešaka i svjestan moći vojske opredijelio se za umjereniju islamističku politiku za razliku od Erbakana, koji se otvoreno zalagao za uspostavu šerijatskog poretka. I Erdogan i Gulen su bili i ostali zagovornici liberalnog kapitalizma, a dolaskom na vlast AKP-a počeo je ekonomski uspon Turske u kojem su se najbolje snašli vlasnici krupnog kapitala, mnogi od njih bliski Gulenovom pokretu. Period Erdoganove vladavine Turskom postao je ujedno i zlatno doba Gulenovog Hizmet pokreta.

Nakon zajedničkog uspjeha dvojice najmoćnijih ljudi u Turskoj došlo je do naglog sukoba. U posljednje dvije i pol godine u Turskoj su krenula masovna hapšenja Gulenovih ljudi ili onih za koje vladajući režim ocijeni da su pripadnici tog pokreta. Iako Erdogan danas tvrdi da nikada nije imao neku veliku podršku Fethullaha Gulena, izborni rezultati koje je AKP ostvarila na posljednjim izborima jasan su pokazatelj da turski predsjednik nije u pravu. AKP je u posljednje dvije godine izgubila oko 10 posto podrške, što pretvoreno u matematiku znači nekoliko miliona glasova.

Koliko su utjecaji AKP-a i Gulena isprepleteni najbolje pokazuje slučaj najboljeg turskog fudbalera svih vremena Hakana Šukura, inače člana turskog Parlamenta u prošlom sazivu, koji je nakon Erdoganovog i Gulenovog sukoba podnio ostavku na članstvo u AKP-u iz razloga što je oko 20 godina član Gulenovog pokreta. Nakon izlaska iz AKP-a u Turskoj je zabranjeno svako spominjanje imena Hakana Šukura, a njegvo ime također je izbrisao iz zvanične historije, iako je on lično donio Turskoj najveći uspjeh u historiji turskog fudbala osvajanjem trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 2002.

Neki će se zapitati kako je moguće da se od školarina, iako izuzetno skupih, plaćaju tolike institucije i nastavnički kadar. Evo odgovora. U vlasništvu pokreta Hizmet i ljudi bliskih Gulenu u Turskoj se nalaze mnoge privredne kompanije, među kojima su najpoznatije jedna od vodećih turskih banaka Asya Bank, zatim jedan od najčitanijih turskih listova Zaman, televizija Samanyolu i još neke, dok je prema pisanju turskih medija pod Gulenovom kontrolom i TUSKON (Udruženje poduzetnika i industrijalaca Turske). Kada je turski novinar Ahmet Šik u martu 2011. godine objavio knjigu Imamova vojska, turska vlada ga je uhapsila, a knjigu zabranila. U knjizi su opisani svi Gulenovi poslovi i pobrojani svi ljudi koji u Turskoj rade pod njegovim patronatom.

Gulen je stekao veliku popularnost na Zapadu zbog svojih pomirljivih tonova prema Zapadu, jasne osude terorizma, vrlo dobrih odnosa s predstavnicima drugih vjerskih zajednica… Sastao se i sa Papom Ivanom Pavlom II, grčkim patrijarhom Bartolomejem, te izraelskim sefardskim rabinom Eliyahom Doronom. Iako je početnu popularnost stekao žestokim kritikama turskog sekularizma, za sekularizam zapadnog tipa rekao je da je skoro potpuno kompaktibilan sa islamskim učenjem, odnosno da je 95 posto sekularizma potpuno podudarno s islamskim učenjem, dok se vrijedi boriti za onih preostalih 5 posto.

Škole u njegovom vlasništvu u Turskoj, do zatvaranja i zabrane djelovanja, smatrane se za najbolje. Učenici već od prvog razreda učili su engleski jezik uporedo s turskim, dok sam Gulen smatra da studiranje prirodnih nauka poput matematike, fizike i hemije predstavlja služenje Bogu. Ipak, postoji i druga strana medalje. Nastavnici koji su ranije radili u njegovim školama širom Turske tvrde da je odnos prema ženama u njegovim školama jako loš, odnosno da nastavnice i profesorice nemaju nikakav utjecaj na administrativne odluke, dok su djevojčice od šestog razreda i starije potpuno odvojene od dječaka čak i tokom pauza za užinu.

Ugledni američki magazin Time uvrstio ga je 2013. godine među 100 najutjecajnijih intelektualaca u svijetu. Fethullah Gulen u svijetu, prvenstveno u Turskoj, danas predstavlja osobu prema kojoj niko nije ravnodušan. Jedni ga vole i dižu do neslućenih visina stvarajući od njega kult, dok ga drugi, pogotovo nakon sukoba sa Erdoganom, otvoreno mrze.  

Fethullah Gulen odbacio je svaku povezanost s pokušajem vojnog udara u julu 2016. godine u kojem je, navodno, imao za cilj srušiti Erdogana i preuzeti vlast. Uprkos njegovim negiranjima, turske vlasti na čelu s AKP-om Gullena smatraju isključivim krivcem za udar.

Na kraju postavlja se pitanje, da li je neko zaista terorista ukoliko je pohađao neku školu ili fakultet u vlasništvu Gulena? Da li je kriv neko ko je upisao školu prije nego što je došlo do sukoba između Erdogana i Gulena? Da li je neko kriv samo zato što nije unaprijed mogao znati da će dojučerašnji saveznici Erdogan i Gulen jednog dana postati neprijatelji?

Država BiH trebala bi, odnosno morala, štititi svoje građane, pogotovo kada se radi u ovakvim situacijama kada ne postoji nikakva ozbiljna optužnica.