Političko bratstvo Dodika i Čovića opasno po evropski put BiH

Piše: Haris Ljevo

Ljubav između Milorada Dodika i Dragana Čovića traje već nekoliko godina. Dvojica političara slažu se uglavnom oko većine političkih odluka u BiH, a ako i ima nešto oko čega se ne slažu, onda to ne govore u javnosti. 

Opozicione stranke u RS-u i stranke sa hrvatskim predznakom u FBiH godinama upozoravaju na poguban status koji imaju narodi koje, barem deklarativno, predstavljaju Čović i Dodik u sredinama gdje vlast ima jedan od ove dvojice političara. 

Naime, nije nikakva tajna da Srbi danas najteže žive upravo u onim područjima gdje godinama vlada Čovićev HDZ, dok Hrvatima na području koje kontroliše Dodikova stranka prijeti potpuni biološki nestanak. 

Sve to nije nikada bila prepreka ovom dvojcu da se rdži zajedno u političkim donošenju političkih odluka koje direktno idu na štetu države BiH i naroda koje oni predstavljaju. Odnosno, kunu se da predstavljaju. 

Takva politika neće se promijeniti ni u narednom periodu. To su obećali i Čović i Dodik. 

Milorad Dodik je objavljujući kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz RS-a izjavio kako će se on držati RS-a, dok mu ne pada na pamet da obilazi gradove po Federaciji BiH. Bila je to direktna poruka Srbima koji žive u Federaciji da oni za njega ne predstavljaju ništa, jer Dodik svojima, kao i većina drugih političara u ovoj zemlji, smatra isključivo one ljude koji mu na izborima daju svoj glas. 

Srbi iz Federacije BiH po Izbornom zakonu BiH ne mogu glasati za kandidata iz drugog entiteta, pa prema tome Dodik smatra da nema ni potrebe da brine o njima, jer ne zavrijeđuju pažnju. 

S druge strane, predstavnici malog broja opozicionih hrvatskih stranaka, koje politika HDZ-a nije uspjela ugušiti, te rijetki predstavnici Katoličke crkve koji se usuđuju proturiječiti Čoviću, godinama upozoravaju kako je Hrvata na području RS-a svakim danom sve manje i da im prijeti potpuni nestanak. 

Dragan Čović se na takva upozorenja ne osvrće uopšte, jer po istoj matrici kao i Dodik, oni za njega ne predstavljaju ništa drugo osim statističke greške. 

Sve veće nezadovoljstvo Čovićevom politikom može se vidjeti i kod Hrvata u Srednjoj Bosni. 

Građani godinama iz usta Čovića i drugih predstavnika HDZ-a slušaju priču o legitimnom predstavljanju Hrvata, ali sve je više onih koji polako shvataju šta u praksi znači taj legitimitet. 

Po Draganu Čoviću legitimni predstavnik Hrvata je samo onaj koga na izborima podrže glasači iz Mostara i Zapadne Hercegovine. Glas ostalih je potpuno nebitan. 

Opšti izbori 2018. godine najbolja su, a možda i posljednja prilika, da se jednom za sva vremena porazi takva retrogradna politika Čovića i Dodika, koja svakodnevno nanosi ogromnu štetu državi BiH i građanima koji u njoj žive. 

Eventualni ulazak u Predsjedništvo BiH Dragana Čovića i Milorada Dodika bio bi ozbiljan udarac evropskim ambicijama BiH.