Centri civilnih inicijativa: Reformska agenda u BiH nije ispunila svoje ciljeve

SARAJEVO, (Patria) - Centri civilnih inicijativa (CCI), danas su u Sarajevu održali okrugli sto „Da li je Reformska agenda ispunila očekivanja?“ na kojem je diskutovano o dometima i ciljevima Reformske agende unazad tri godine. Na događaju su iznešene kritike reformi u BiH u posljednje tri godine, tj. od donošenja Reformske agende, te usaglašene su  preporuke i to po njenim oblastima: javne finansije, poslovna klima, tržište rada, socijalna i penziona politika, javna uprava i vladavina prava, te uticaj svega pobrojanog na životni standard građana.

Provedba mjera Reformske agende nije dovoljno efikasna na svim nivoima vlasti, pa je tako do maja. 2018. godine, na državnom nivou realizovano 64%, u Federaciji BiH svega 47% dok je bolje stanje u Republici Srpskoj gdje je usvojeno 70% agende. Do kraja mandata je ostalo nešto više od tri mjeseca, ali su sve stranke odavno u predizbornoj kampanji te je nerealno očekivati da će stavke iz Akcionih planova biti usvojen, što ukazuje ma opšti nedostatak političke volje na svim političkim razinama u BiH.

Neki od pozitivnih pokazatelja koje se mogu konstatovati su rast BDP-a, umanjenje duga koji trenutno iznosi 36% BDP-a, pad nezaposlenosti od 5% od donošenja agende, rast pokrivenosti uvoza izvozom za 3%, te nastavak rasta industrijske proizvodnje. Međutim, ne postoji korelacija između Akcionih planova te navedenih pozitivnih pomaka, jer stavke samih Akcionih planova često nisu reformske nego administrativne, veliki broj ih nije mjerljiv i nema cilja, a samo usvajanje stavki iz Akcionih planova je prečesto provođeno po hitnom postupku i bez javne rasprave, suprotno odredbama parlamentarnih poslovnika i javnog interesa.

U oblasti javnih finansija, stanje u vezi sa javnim dugom je pokazalo da je dug imao trend padanja od donošenja agende te iznosi 36%. Javni dug u RS-u je gotovo dvostruko veći od duga u FBiH, i još uvijek je blizu EU limita od 60% BDP-a, čime se podriva fiskalna održivost entiteta, ali i cijele države.

Dug prema komercijalnim bankama, kojeg prave entitetske vlade, na kraju 2017. iznosio je dvije milijarde i 225 miliona KM, što je rast zaduženosti od 70 miliona KM za godinu dana. Ukupna zaduženost po stanovniku iznosi 3.214 KM, pri čemu je zaduženost per capita u Republici Srpskoj viša za oko 50% u odnosu na drugi entitet.

U narednom mandatu nova zaduženja ne smiju biti utrošena u svrhu plata u javnom sektoru, već se moraju usmjeriti na privredni rast, infrastrukturu i projekte od javne važnosti koji će imati za cilj privredni oporavak i rast. Pored toga treba naglasiti da je javna statistika o dugu nedovoljno ažurna.

„Prema globalnom rangiranju Svjetskog ekonomskog foruma (Indeks konkurentnosti) i Svjetske banke (Lakoća poslovanja), od donošenja Reformske agende nema značajnih promjena u pogledu poslovnog ambijenta u BiH. Zemlja se nalazi na 103. (Svjetski ekonomski forum) odnosno 86. (Svjetska banka) poziciji od 150 rangiranih država svijeta, pri čemu je to najlošija pozicija neke evropske zemlje. Iako je jedno od glavnih obećanja entitetskih premijera bilo upravo poboljšanje po ovim skalama, jasno je da je protekli mandat imao pogrešan pristup, a sami Akcioni planovi nisu imali dovljno mjera koje bi ubrzale pokretanje biznisa, ni jačanje prava vlasništva. U prilog čega govore podaci o direktnim stranim ulaganjima. U koji u protekle tri godine fluktuiraju između 537 i 780 miliona KM, što je vrlo skroman rezultat u odnosu na zemlje regije“, naveo je Ismar Hota, menadžer projekta.

Siva ekonomija i dalje predstavlja ogroman problem u BiH i prema najnovijim relevantnim procjenama iznosi oko 25% BDP-a ili 7,5 milijardi KM, pa su, pored drugih društvenih gubitaka, samo poreski gubici zbog sive ekonomije preko 3 milijarde KM.

Od donošenja agende zaustavljen je negativni trend na tržištu rada, a stopa nezaposlenosti je umanjena za 5%. Izraženo u apsolutnim brojevima, od donošenja Agende, registriranih zaposlenih u cijeloj BiH je više za oko 82,152. Međutim, javna statistika tržišta rada je nepouzdana jer se koristi više metodologija za definiranje statusa zaposlenosti odnosno nezaposlenosti. Pored toga krajnje je nejasno zašto je broj zaposlenih kod Agencije za statistiku BiH u januaru 2018. porasta za 41.203 osobe u odnosu na decembar 2017.

Opterećenja na rad i poslovanje nisu umanjena, uprkos tome što je to bila jedna od glavnih intencija Reformske agende. Za tri godine godine, neto plate su porasle za 4,35%, a penzije za 1,69% (oba entiteta). Blizu dvije prosječne plate ili četiri prosječne penzije potrebne su za jednu potrošačku korpu.

Životni standard penzionera se nije popravio ni za promil u posljednje tri godine. Dva od tri penzionera, tj. 66% penzionera prima penziju ispod 330 KM, a preko tri četvrtine penzionera ima penziju 500 KM ili niže. Čak 98% penzionera prima penziju 800 KM ili niže, što pokazuje potpuno jasnu socijalna slika društva. Penzioni sistem u oba entiteta je trajno destabiliziran i neodrživ bez budžetskih dotacija ili zaduživanja. Tokom posljednjih 5 godina, odnos broja penzionera i broja zaposlenih nije se promjenio ni za promil, što znači da uporedo s rastom zaposlenih raste i broj penzionera.

Suprotno deklarativnim stavovima vlada u BiH, procenat zaposlenih u javnoj upravi u FBiH, umanjen je za 1,18%, a u RS za 1,03%, što je u oba slučaja beznačajno, jer ne ukazuje na uspjeh vladinih mjera poput moratorijuma na nova zapošljavanja u državnoj službi ili široj javnoj upravi. Više od četvrtine uposlenih su na budžetu, a više od četvrtine svih budžeta troši se na plate. Reforma javne uprave mora ići u smijeru meritokratije, tj. nova zapošljavanja nikako ne smiju biti zasnovana na osnovu ortačkih i stranačkih veza. Dok je u velikoj mjeri javna uprava jos uvijek leglo nepotizma, korupcije i neefikasnosti!

Borbe protiv korupcije gotovo da uopšte nema i ona nastavlja da buja. Rang BiH u Indeksu percepcije korupcije Transparency International-a, od Reformkse agende je samo nazadovao  i trenutno smo  na 91. mjestu, pa je sada BiH ubjedljivo najlošije rangirana država regiona.

„Zbog svega navedenog, reformama se mora pristupiti mnogo odgovornije, transparentnije, obuhvatnije, i ciljano na životni standard građana, a ne na selektivno ispunjavanje uslova. Fokus reformi mora bit usmjeren ka suzbijanju sive ekonomije, poboljšanju uslova poslovanja, smanjenju enormne javne potrošnje i zaduživanja, uspostavljanju nezavisnog i efikasnog pravosuđa, te konačna reforma javne uprave,“ dodao je Hota.