Ratni snovi Ive Lučića: Tuđmanov obavještajac na državnoj televiziji Hrvatske priziva raspad BiH

Piše: Haris Ljevo

Hoće li predstavnike Hrvata birati Bošnjaci? Treba li mijenjati izborni zakon? Kakvo je sigurnosno stanje u BiH koju su preplavili migranti? Koje bi bilo idealno rješenje za ravnopravne odnose tri naroda u BiH?

Na ova pitanja sinoć su u emisiji Otvoreno na hrvatskoj državnoj televiziji imali priliku odgovarati zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić, Ivo Lučić sa Hrvatskog instituta za historiju, glavni sekretar SDA Hrvatske Armin Hodžić, član Predsjedništva SDP-a Ivo Jelušić, stručnjak za ustavno pravo iz Sarajeva Kasim Trnka i Vlado Rogić iz CIK BiH.

Emisija na HRT-u bila je idealna prilika za Ivu Lučića da ponovi svoje stavove o državnom uređenju BiH.

- BiH već dugo ima političku krizu, ali ona je sada postala i ustavna kriza. Odluka Ustavnog suda mora se provesti. Nažalost Daytonski sporazum, čiji je jedan aneks Ustav BiH, mijenjao se do sada nebrojeno puta, silom su se nametale neke odluke, pa tako i ova izborna pravila. Vodeće stranke u BiH, pet bošnjačkih stranaka, ta izborna pravila ne žele mijenjati. Meni se čini da su oni krenuli u pretvaranje Federaciju u svoj etnitet, dok Republiku Srpsku neće dirati. Hrvati u BiH neće pokleknuti. No ovo je prvenstveno teška kriza države, dovodi u pitanje legitimitet i legalitet, pa i samu opstojnost države. Pod krinkom stvaranja građanske države Bošnjaci će sada birati hrvatskog člana predsjedništva - objasnio je Lučić.

Lučić već dugo otvoreno priziva na raspad države BIH, a tokom rata aktivno je učestvovao u njenom rušenju.

Ivo Lučić bio je jedan od glavnih ljudi HVO-a i blizak prijatelj i saradnik Franje Tuđmana i hrvatskog ministra odbrane Gojka Šuška u vrijeme najvećih zločina nad Bošnjacima Hercegovine, u vrijeme kada hrvatski i herceg-bosanski vojni i politički vrh nije ni krio da želi tadašnju tzv. Heceg-Bosnu pripojiti Hrvatskoj.

O ratnoj i poratnoj ulozi SIS-a pisala je i poznata hrvatska novinarka Jasna Babić u knjizi „Urota Blaškić“ gdje se opisuje kako je ta tajna služba radila čak i protiv pojedinih oficira HVO-a koji nisu imali blagonaklonost političkog vrha.

Profesora, historičara, generala i nekadašnjeg Tuđmanovog špijuna, možda je najbolje opisao ugledni mostarski historičar Dragan Markovina, čija porodica je također morala napustiti Mostar tokom rata, jer se nije uklapala u HDZ-ov opis pravog Hrvata.

- Čitav problem Ive Lučića i njemu sličnih je, da se ne lažemo i ne umotavamo u celofan, u tome što je plemenita vizija Maksa Luburića, jednako kao i nešto blaža varijanta Franje Tuđmana, doživjela potpuni krah i sad bi on sve dao da to nije tako. Lučić pripada onom posebnom soju ljudi kojima pojedinačne ljudske sudbine ništa ne znače. Sav je posvećen cilju. Domovini, krvi i tlu. Tu je tzv. humano (ako ide) odnosno nehumano (ako ne ide) preseljenje ljudi iz njihovih domova sasvim normalno. Bitan je jedino teritorij i ništa drugo.

Ne postoji za Lučića individua, slobodan razvoj pojedinca kojega bi recimo isključivo zanimala (jedina istinska) duhovna sloboda. Ne, nego lijepo, zapišat ćemo ovaj komad zemlje; dovde Mi Hrvati, odavde balije. Napravit ćemo poneku karaulu, a vrijedi razmislit da u skoroj budućnosti ove pogane iz miješanih brakova i ostale nacionalne izdajnike negdje interniramo. Možda opet u Dretelj, tamo je već postavljena infrastruktura – opisao je Lučića Markovina.

Umjesto što sa stranica dnevnih listova i javnih tribina širom Hercegovine, te ekrana državne televizije Hrvatske drži moralne lekcije neistomišljenicima, historičar Lučić bi trebao javno progovoriti i o svojoj a i ratnoj ulozi službe na čijem čelu je bio.

Kao nekadašnji prvi policajac Hercegovine, a kasnije i vodeći čovjek obavještajne službe HVO-a u vrijeme najvećih zločina, nema sumnje, da bi general Lučić imao mnogo toga za reći.

Prije svega, Odjelu Tužilaštva Bosne i Hercegovine za ratne zločine.