Migrantska tragedija i politička strategija

Piše: Sead Omeragić

Kada Slobodan Ujić, direktor Službe za poslove sa strancima, kaže: „Mi moramo zatvarati granicu prema našim istočnim susjedima - Srbiji i Crnoj Gori“, pitanje je je li se pogrešno izrazio ili nam je u svakom slučaju i previše rekao.

Pitanje je da li naše sigurnosne službe obavljaju posao za koji su zadužene? Zašto do sada granice BiH nisu bile zatvorene, pa ih se sad mora zatvarati? Praktično, prema Ujiću migranti su ušli u BiH preko legalnih prelaza. Većina migranata tvrdi da je u BiH ušla na legalnim prelazima i čak da su ih iz GP-a upućivali prema Sarajevu. Sarajevska policija ima te izjave.

U isto vrijeme, većina migranata priznaje da su bili po nekoliko mjeseci u Srbiji i da su tamo uredno registrirani. Moglo bi se reći kako „istočni susjedi“ protjeruju već registrirane migrante. U isto vrijeme, na zapadnoj granici BiH, hrvatska policija se brutalno obračunava sa migrantima, u nekim slučajevima ih premlaćuje, čak i pljačka i onda vraća u BiH. Očigledno je da se gotovo sve izbjeglice, sa svojim tragičnim sudbinama, trenutno nalaze na prostoru bošnjačke većine. Najviše u Sarajevu i Bihaću. Zanimljivo je da je i jedan duži period Evropa blindirala svoje granice za ove nesretne ljude.     

Prije pola godine, pred početak migrantskog vala, političari i analitičari iz Srbije i Hrvatske govorili su o navodnim terorističkim prijetnjama od migranata. Naravno, podrazumijevalo se da su migranti muslimani i da je vjerska pripadnost neodvojiva od terorizma. U sve to uključio se  i duet iz BiH Milorad Dodik i Dragan Čović, koji su odmah rekli da ne žele izbjeglice. Dodik je odbio i evropsku pomoć za migrantske centre: "Ne želimo ih jer je riječ o ljudima iste vjere“. Dakle, on je ustvrdio da su migranti isključivo muslimani. Nedavna evropska studija „Pew Research Centera“ je pokazala da gotovo pola migranata nisu muslimani, nego su u ovoj grupi od 47 posto uglavnom kršćani koji bježe u ekonomsku i svaku drugu sigurnost koju nudi Evropa. To je već ogoljelo ovu ljudsku tragediju koju gledamo u BiH.     

Koordinirani istupi Dodika i Čovića pokazivali su brojne podudarnosti sa odnosom Beograda i Zagreba prema ovom talasu uguranom u BiH.

Bosna i Hercegovina je suočena sa brojnim migrantskim dolascima. Ministar sigurnosti Dragan Mektić više i ne govori o migrantima, posebno ne o njihovom broju u BiH. Posljednji put kad  je prije nekoliko dana govorio o migrantima, rekao je da ih je u BiH nešto više od 7 hiljada.

U isto vrijeme Vijeće ministara BiH, kao državna vlada, nije u stanju zakazati ni raspravu o migrantima. Denis Zvizdić, kao državni premijer ne progovara o ovoj strašnoj, prije svega ljudskoj tragediji. Nakon što je ispao iz kandidature za Predsjedništvo, kao da ga ne zanima ni njegov posao premijera. O ovom problemu ne govore ni stranački lideri koji su davno počeli svoju izbornu kampanju o svemu i svačemu.

U međuvremenu, migranti, čak i sa malom djecom, žive u gotovo neljudskim uslovima, pod šatorima i polugladni.