Piše Armin Aljović
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da su protesti u Banja Luci organizirani nesumnjivo sa ciljem destabilizacije Republike Srpske i da je u to direktno umiješana ambasadorica Sjedinjenih Američkih Država u BiH Maureen Cormack. "Direktno, ona je uradila to da se podigne atmosfera te vrste i nesumnjivo je jasno da igraju na priču destabilizacije".
Kakva atmosfera? U BiH je sve podignuto na najvišu oktavu, ali ne zbog američke ambasadorice, već zbog, ako mi dopustite, jednog otvorenog fašističkog režima koji je, podijeljen u tri slota, u različitim intenzitetima okupirao cijeli prostor Bosne i Hercegovine i davi građane ove zemlje, s tim da je taj fašizam koji zastupa gospodin Milorad u „srpskom“ dijelu Bosne i Hercegovine otvoreno i najbrutalniji, bezobrazno drzak, doslovno opasan po živote njegovih neistomišljenika, pa ako hoćete i one iz vlastitog naroda, na čija se kolektivna prava Dodik poziva, premda ih sam ruši.
David Dragičević je ubijen brutalno. Prema podacima koje objavljuje banjalučki novinar Slobodan Vasković ovaj 21-godišnjak je otet, mučen je u prostorijama MUP-a, a onda ugušen u nekoj vikendici nadomak Banja Luke. Njegovi roditelji, po logici Dodika, nemaju pravo saznati ni ko im je ubio sina, i zbog čega je to neko uradio. Ko je, zapravo taj ko ima pravo ubiti, a onda biti zaštićen od najviših državnih organa.
Davidov vršnjak iz Sarajeva Dženan Memić je ubijen nešto prije Davida. Roditelji više od dvije i po godine od sarajevske policije i tužilaštva traže da im otkriju ubice sina. Umjesto toga, podmeću im se nestručni vještaci, potkupljivi svjedoci i sumnjivi tužioci. Ko je, zapravo taj ko ima pravo ubiti nekoga, a onda biti zaštićen od najviših državnih organa.
Normalno je, dakle opravdano, prema političkoj logici Milorada Dodika i sarajevskog pravosuđa standardizirano da politički establišment štiti ubice, samo jer su nečiji. Čiji to može biti ubica? Ko ima pravo imati vlastitog ubicu, sklonjen od zakona i pravde.
Budući da štiti dželate mladića Davida Dragičevića, a njegove roditelje naziva neprijateljima Republike Srpske, za Dodika je posve opravdana stvar da vam neko ubije dijete, i da, ukoliko ubica ima bilo kakve veze sa SNSD-om i režimom, niko ne smije ni zatražiti da bude procesuiran, jer to „destabilizira Republiku Srpsku“.
Takvo ponašanje je, zapravo, Dodikova uobičajena politička paradigma. Upotrijebio je nebrojeno puta do sada, počevši od prijetnji vozačima koji su protestovali zbog poskupljenja goriva pa sve do proglašavanja izdajnicima srpskog naroda prve kategorije zastupnike i ministre SDS-a i PDP-a u Državnoj vladi i Državnom parlamentu. Ko nije sa Dodikom, taj je protiv Srba.
Zbog čega Dodik ubrzano širi paranoični strah od američke ambasadorice, britanskih špijuna, obrijanih mudžahedina, prefriganih migranata, izmišljenih huligana iz federalnog dijela Bosne i Hercegovine? Po prvi put se istinski prepao bijesa hiljada građana, pa se pokušava sakriti iza srpskog kolektiviteta, premda istim tim Srbima godinama pod plaštom očuvanja otadžbine pije krv na slamku i zavađa sa cijelim svijetom.
Građani Banja Luke i Sarajeva danas će sa Davidovog trga i sarajevske Titove pokazati da se ne boje režima. Bosna i Hercegovina ima nade da dobije svoj 5. oktobar i jedan opštenarodni pokret koji će u nedjelju srušiti opasni režim. Ovaj režim je definitivno zločinački.