Imovina nelegitimnog i legitimnog predstavnika Hrvata

(Patria) - Željko Komšić treći je put postao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda. Iz HDZ-a ne priznaju pobjedu lidera DF-a. Smatraju ga nelegitimnim predstavnikom Hrvata i traže hitne izmjene izbornog zakonodavstva BiH na način da hrvatskog predstavika u vlasti mogu izabrati samo oni građani, Hrvati, koji žive u etnički čistim „hrvatskim“ područjima Bosne i Hercegovine.

Večernji list je u izdanju od utorka objavio: „Iako mu je izborni slogan bio 'BiH pobjeđuje', hrvatski političari i analitčari smatraju kako je silovanjem demokratije i trećim izborom Komšića kao nelegitimnog predstavnika u državnom Predsjedništvu BiH samo oslabljena, a međunacionalno povjerenje samo uzdrmano“.

Komšić je na slične optužbe odgovarao ranije:

„Ja ne predstavljam narod. Član Predsjedništva mora zastupati sve građane. Ja ne mislim da hrvatski građani osjećaju strah od mene, strahom ljude plaše nacionalne elite“, rekao je Komšić u intervjuu za HRT emitovanom u ponedjeljak.

Večernji o Komšiću još piše i kao o nelegitimnom pedesetčetverogodišnjem predstavniku Hrvata, koji u javnosti ne govori o svom privatnom životu.

„Omiljena rekreacija mu je skijanje. Ako je vjerovati imovinskoj kartici, posjeduje samo stan u Sarajevu i polovni automobil, a kreditno je zadužen do 2026. godine.“ Večernji navodi i to da je Komšić „gradski dečko koji je Bošnjake osvojio bosanskim patriotizmom“.

Najbogatiji hrvatski političar

Ko je, s druge strane, legitimni predstavnik Hrvata u BiH kojeg HDZ, uostalom kao i zvanični Zagreb iz susjede Hrvatske želi u Predsjedništvu umjesto Komšića. Dragan Čović je, prema do sada prebrojanim glasovima CIK-a osvojio oko 130.000 glasova, što je za oko 60.000 glasova manje od glasova koje je osvojio Komšić.

Komšić i Čović Foto Arhiv

Čović je rođen u Mostaru 1956. godine. Na čelu bosanskohercegovačkog HDZ je zadnjih 13 godina. Nakon pozicije federalnog ministra finansija između 1998. i 2001. godine odlazi u Predsjedništvo BiH. Sa te funkcije ga je 2005. godine zbog optužnice smijenio tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown. Čović je 2010. godine postao delegat Državnog parlamenta, a od 2014. je ponovo u Predsjedništvu BiH. 

Tokom poslovne i političke karijere protiv njega je podignuto nekoliko optužnica, uglavnom zbog zloupotrebe položaja i nezakonitog bogaćenja.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Čović je vlasnik više nekretnina u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, koje se procjenjuju na milionske iznose.

Prvu nekretninu dobio je na poklon od pokojnog oca Frane 1997. godine. Tada je bio generalni direktor poduzeća za namjensku industriju „Sokol“ iz Mostara. Otac mu je poklonio kuću sa dvorištem od 640 kvadrata koja se nalazi u Ljutom Docu, na pola puta između Mostara i Širokog Brijega. Čović je tri godine kasnije kupio i dvije parcele uz ovu kuću, ukupne površine 260 kvadratnih metara.

Dok je Čović bio na poziciji direktora „Sokola“, njegov punac Prskalo, umirovljenik, je postao vlasnik stana u Zagrebu u Hrvatskoj. Prskalo je tada imao samo obiteljsku kuću u Mostaru koju je napravio osamdesetih godina. Novinarima CIN-a nije htio objasniti kako je kupio nekretninu u Zagrebu koju naziva „stančićem“. „Tko hoće raditi, može imati“, rekao je umirovljenik Prskalo. Prema dokumentaciji koja je u posjedu CIN-a, riječ je o trosobnom stanu od 71 kvadratnog metara i garaži od 16 kvadratnih metara, kupljenim 1998. godine za oko 162.000 KM.

Mjesec dana poslije, jedan kat iste kuće kupio je Branko Kolobarić, tadašnji predsjednik Upravnog odbora „Sokola“. Kolobarić je dvosoban stan i garažu platio 146.000 maraka. Obje nekretnine je na osnovu punomoći kupio advokat Božo Ćorić iz Zagreba. Deset godina nakon kupovine stanovi su i uknjiženi tako što je Kolobarić odnio notaru na ovjeru dokumentaciju za oba stana. Protiv Kolobarića i Dragana Čovića je Federalna finansijska policija vodila istragu. U 2003. godini podnijeli su krivičnu prijavu u kojoj je navedeno da su Kolobarić i Čović u toku 1998. godine potpisivali ugovore o izdavanju nekretnina koje su u posjedu „Sokola“, a na štetu ovog preduzeća. Prijavu su predali Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), ali nije bilo optužnice.

Nakon „Sokola“ Kolobarić je imenovan za zamjenika generalnog revizora u Uredu za reviziju institucija u FBiH a Čović za federalnog ministra finansja. Kratko prije napuštanja „Sokola“, 1998. godine, Čović je od ovog poduzeća dobio na korištenje stan od 100 kvadrata u Mostaru. Godinu i pol dana kasnije je zajedno sa suprugom otkupio ovaj stan, plativši ga 33.542 KM u certifikatima. Jedanaest godina poslije stan je prodao za 190.000 KM Matanu Žariću, jednom od čelnih ljudi Elektroprenosa BiH. U vrijeme prodaje nekretnine Čović i Žarić su se sretali i na optuženičkoj klupi. Bili su optuženi da su kao predsjednik i član Upravnog odbora Hrvatske pošte i telekoma (HPT) Mostara prenijeli dug od 4,7 miliona KM koji je preduzeće imalo prema tada bivšem Ministarstvu odbrane Hrvatskog vijeća obrane na tri privatne firme iz Mostara i Širokog Brijega. Firme su poslije naplatile dug u dionicama i tako postale većinski vlasnici „Eroneta“. Sud je poslije poništio tu transakciju, a optužnica protiv Čovića, Žarića i ostalih je pala na sudu jer je podignuta kasno - kada je već došlo do zastare krivičnog gonjenja.

Spajanje parcela za izgradnju vile

Čovićeva supruga Bernadica je 2000. godine postala vlasnica stana u Makarskoj na Hrvatskom primorju. Stan od 76 kvadrata je tada platila skoro 138.000 KM.

Pet godina poslije Bernadicin advokatski ured je dobio ovlasti od Zdravke Čuljak, nastanjene u Švicarskoj, da kupi zemljište u Mostaru. Čuljak je Bernadicina ujna koja u Hercegovinu nije ni dolazila, nego je punomoć za kupovinu zemljišta potpisala u Švicarskoj, objavio je Centar za istraživačko novinarstvo. U ime ujne, za 84.000 KM je kupljeno 2.396 kvadrata zemlje u mostarskom naselju Bare na kojoj su se nalazili devastirani objekti. U 2011. godini Bernadica i Dragan Čović su otkupili zemljište od Čuljak za 330.000 KM, ali su joj umjesto novca dali stan u Makarskoj. Međutim, novinari CIN-a su saznali da su računi za komunalne usluge za ovaj stan u Makarskoj i dalje dolazili na ime Bernadice Čović. Čuljak nije htjela odgovoriti novinarima da li je uknjižila stan na svoje ime.

Odmah do tog zemljišta u Barama i Bernadicin otac Blago je imao parcelu. Zemljište površine 896 kvadratnih metara je uz njegovu punomoć kupila kćerka Bernadica 2008. godine za 50.000 KM. Pet godina poslije otac joj je poklonio tu zemlju. Čovići su spojili ova dva zemljišta u jedno. Danas je tu vila u kojoj oni žive. Riječ je o velikoj kući koja se prostire na površini pola nogometnog igrališta. Na ovom imanju pored popratnog objekta se nalazi bazen, malo dječije igralište i uređen travnjak.

Foto CIN

Vila na moru

CIN je objavio da Čovićev punac umirovljenik ima i vilu u Zaostrogu koju je kupio 2009. godine. I za ovu nekretninu Bernadica je obavila kupovinu na osnovu punomoći koju joj je otac dao. Imanje od 490 kvadrata je kupljeno za oko 625.000 KM. U razgovoru za CIN Prskalo kaže da je kupovinu pomogao njegov brat koji je živio u Njemačkoj. Vila ima četiri kata s velikim terasama. Iz njenog dvorišta se stepenicama popločanim glatkim kamenom silazi do obale mora, udaljenog desetak metara.

Procesi bez kazne

Za tri godine, koliko je obavljao dužnost ministra finansija, protiv Čovića su podignute tri optužnice. Uz slučaj poznat kao „Eronet“ u kojem mu je suđeno zajedno sa Žarićem i ostalim, vođen je i sudski postupak zbog afere „Lijanovići“. Čović je bio optužen za nezakonito izdavanje uputa i omogućavanje firmama „Lijanovići“ i „Mesna industrija Lijanovići“ da izbjegnu platiti skoro 39 miliona KM carinskih obaveza i tako ostvare nezakonitu dobit. U trećem slučaju Čović je bio optužen da je zajedno sa Edhemom Bičakčićem, tadašnjim premijerom FBiH, nenamjenski potrošio 7,8 miliona KM budžetskih rezervi. Tim novcem su kupljeni i renovirani stanovi zaposlenicima u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Iz svih sudskih procesa Čović je izašao kao pobjednik. Slučajevi su padali zbog zastare, nedostatka dokaza ili gubljenja dokumenata.

Udruga logoraša iz Mostara prošle je godine protiv Čovića te zastupnika u Saboru Hrvatske Bože Ljubića podnijela krivičnu prijavu tužilaštvu zbog negiranja haške presude Prliću i drugima, nakon što ih je Haški sud krajem 2017. osudio za ratne zločine tokom rata u BiH.