Kolumna preminulog holandskog premijera o Srebrenici

(Patria) - Nekadašnji nizozemski premijer, Wim Kok, čija je vlada podnijela ostavku zbog uloge nizozemskih vojnika u sastavu Ujedinjenih naroda u Srebrenici, umro je u subotu u 80. godina, objavila je njegova laburistička stranka.

Koku, premijeru Nizozemske od 1994. do 2002. godine, otkazalo je srce, saopćili su njegovi laburisti. 

Kok je vladao tokom perioda snažnog ekonomskog rasta te zemlje te je vodio tri koalicijske vlade. 

Njegova vlada je 2002. podnijela ostavku nakon što je službeno izvješće koje je naručila od Nizozemskog instituta za ratnu dokumentaciju (NOID) proglasilo nizozemske vojnike odgovornima za neuspjeh u sprečavanju genocida u Srebrenici.

Na 20. godišnjicu genocida u Srebrenici, u julu 2015. godine, Wim Kok je objavio kolumnu o Srebrenici koju su objavili svjetski mediji. Kok je od 2002. godine bio povjerenik ICMP-a (Međunarodna komisija za nestale)

Kolumna prenosimo u cijelosti:

Piše: Wim Kok

Zajedno sa ostalim ICMP-jevim povjerenicima 11. jula ću prisustvovati obilježavanju dvadesete godišnjice jedinog priznatog genocida na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. 

Ispravan odgovor na zlo je pronaći jasan put iz tame. Holandija ima važnu ulogu u radnjama koje međunarodna zajednica poduzima da odgovorni za genocid završe iza rešetaka, a na čelu je pomoći Srebreničanima i Bosni i Hercegovini u oporavku od trauma koje su posljedica sukoba.

Pravosudni procesi ne bi bili tako učinkoviti da nije primjene rigoroznih naučnih procesa u procesu identifikacije nestalih i, u brojnim slučajevima, utvrđivanju mjesta pogubljenja. Pred Sudom BiH našlo se 50 optuženih za ratne zločine počinjene u Srebrenici i oko nje u julu 1995. godine, dvadeset osoba, uključujući Slobodana Miloševića, Ratka Mladića i Radovana Karadžića, dio su suđenja za ratne zločine počinjene u Srebrenici na MKSJ-u. Suđenja Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću su u toku.

Od juna 2002. godine, nakon što sam napustio poziciju premijera Holandije, obavljam funkciju povjerenika Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) – organizacije koja je osnovana 1996. godine na inicijativu predsjednika SAD-a Billa Clintona, sa ciljem pružanja pomoći zemljama zapadnog Balkana u pronalaženju i identifikaciji 40.000 osoba nestalih tokom sukoba.

Gotovo dvadeset godina kasnije, zahvaljujući ICMP-jevim naporima, pronađeno je i identifikovano 70 posto ukupnog broja nestalih. U Bosni i Hercegovini je pronađeno blizu 23.000 nestalih, a od oko 8.000 prijavljenih nestalih osoba iz Srebrenice, ICMP je uspio identifikovati 6.930 njih ili skoro 90 posto.

ICMP pomaže vladama da osnuju institucije koje će rješavati pitanje nestalih osoba kroz učinkovite i održive procese vladavine zakona; pomaže osnažiti porodice nestalih tako da lobiranjem ostvarju pristup svojim pravima i učestvuju u identifikaciji nestalih kroz najsavremenije metode idetifikacije zasnovane na analizi DNK. Sve nabrojano omogućava identifikaciju tako velikog broja nestalih osoba.

Svi jednostavni nišani koji se bijele u redovima mezarja u blizini Srebrenice na sebi imaju upisano ime. Svaka od tih žrtava je identifikovana. A sa svakom novom identifikacijom osujećene su zle namjere ubojica – jer je jedan od ciljeva genocida bio izbrisati svaki trag o postojanju tih ljudi. Namjera je bila uništiti njihovo postojanje i sjećanje na njih. Sa svakom novom identifikacijom njihove šanse za uspjeh bivaju manje. 

Ovog 11. jula će biti ukopano više od 100 identifikovanih osoba. Dženaza će se odvijati u prisustvu desetina hiljada ljudi, a ceremoniju će putem medija pratiti milioni ljudi širom svijeta. Identifikovane žrtve će biti ukopane sa ljubavlju i poštovanjem.

Ova ceremonija neće, ne može, poništiti ono što se u prošlosti dogodilo, ali se može suprotstaviti zlu - ondašnjem i današnjem – neporecivom istinom da, na duge staze, pravda pobjeđuje okrutnost. 

Istina i pravda su prije dvadeset godina u Bosni i Hercegovini bile nemilosrdno napadnute, ali se polako i sigurno vraćaju. Drsko je učiti iz tuđe patnje, ali Srebrenica šalje jednu neupitnu poruku, važnu u današnjem vremenu. Mržnja i nepravda mogu proizvesti patnju, ali ne mogu pobijediti. Istina je snažnija, a pravda nadjačava sve.