Duraković: Čestitka domovini!

Piše: Esad Duraković

Draga Domovino,

Na današnji dan, 25. novembra 1943. godine, kada je cijela Evropa bila u ratnom požaru, tebi je osigurana puna ravnopravnost unutar jugoslovenske zajednice, ovjerena herojskim oslobodilačkim ratom. Tvoje mladalačko doba potom je bilo puno poleta, optimizma, prosperiteta. Kao i svako mladalačko doba, bijaše zanosno uprkos onima koji to danas osporavaju, tvrdeći kako je bolje ovo doba prepuno smutnje i destrukcije, otrove mržnje i nezasite samoživosti.

Potom su, draga Domovino, 1992. godine – nikada to ne možemo zaboraviti: ni ti, niti mi koji te volimo! – nasrnuli na tebe, na sami tvoj opstanak, odlučni da te unište zajedno sa svim onima koji te vole. To podsjeća na epski snažne stihove Maka Dizdara:

Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjevera 

I srušiti do temelja moj grad

Blažen u sebi

Veleći

Uništen je on sad

I uništena je

Nevjerna

Njegova

Vjera (…)

Navikao sam davno na tvoje pohode

Kao na neke velike bolesti

Što stižu  iz daleka

Kao na goleme ledene i strašne vode

Što donosi ih sve jača

Ova noćna rijeka

Tmača.

Čak ni četvrt vijeka nakon zločinačkog poduhvata, ne odustaju od toga da te unište, rasparčaju.

Između onoga doba 1943. i jugoslovenskog zla doba 1992. – kao i onoga u Evropi 1943. i danas – postoje dramatične sličnosti. Tada si rođena, u Evropi pomračenoj fašističkom najezdom koja je prolila rijeke krvi i uništila milione života prije nego što je neman crknula, a činilo se da je svemoćna.

Tako su i '92. kidisale na te fašističke nemani pretvarajući te – prelijepu! – u koncentracijske logore i premrežavajući te masovnim grobnicama. No, nisu te uspjeli dokrajčiti. Evropa danas, gotovo kao i onda, postaje sve više očarana nakaznostima fašizma, naročito tvoji susjedi koji te i sada dotiču krvavim, još uvijek neopranim rukama, ohrabreni dramatičnim etičkim i političkim posrtanjima Evrope. Odveć su mračna ova vremena.

Iako već četvrt vijeka nastoje da te unište – oni spolja i neki iznutra – ne polazi im to za rukom jer ne shvaćaju da ti nisi samo domovina, niti samo država; ne znaju ono najvažnije: ti si ZEMLJA BOSNA koja sadrži sve to, ali i mnogo više od toga.

Voleći te, snažno se uzdamo... I vjerujemo da svako Zlo, nakon smrtonosne destrukcije, postane lešina historije.

Svjedoci smo mitskog sukoba Erosa i Tanatosa. A Erosu se kao svjetlosti i stvaralaštvu priklanjamo, i tebi praznik s neizmjernom ljubavlju čestitamo.