KOMENTAR Najbolje da ovu noć odšutimo

Piše Armin Aljović

Najprimjerenije bi bilo da Bosna i Hercegovina večeras zašuti. Neka se raduju Nijemci, neka se raduju Francuzi i Crnogorci... Oni su se borili i izborili za svoje društvo, a mi da zašutimo. Godina sa kojom se pozdravljamo je teška, a naredna bi mogla biti i teža.

Večeras nam iznad glave stoje nerazjašnjena ubistva dva policajca i dva mladića. Dženan Memić (22) i David Dragičević (21) večeras su trebali slaviti Novu godinu sa roditeljima i prijateljima, a Adis Šehović i Davor Vujinović su trebali garantirati za njihovu sigurnost. Umjesto te mladosti i takve sigurnosti, imamo gorčinu u srcima. Šta smo kao društvo poduzeli da ta gorčina bude barem blaža, ako smo se već otrovali? Zbog čega ne ispravljao naše greške? Jesmo li zaslužili da večeras pjevamo?

U 2019. nas uvode isti političari koji su nam pili krv na slamku i u 2018. Oni su priučeni nacionalisti i šovinisti. Njihov odnos prema građanima i Bosni i Hercegovini je ni manje ni više nego manijakalan. Nije im sveto ništa osim vlastita pohlepa za vlast i novac. Njihov nivo je kriminogeno podzemlje.

Milorad Dodik apsolutno gubi razum. Poslao je odred Specijalne jedinice koja je tukla i hapsila roditelje u Banja Luci jer traže pravdu za ubijeno dijete. Njegove ranije izjave nakon ubistva Davida Dragičevića upućivale na takav odnos prema toj porodici i građanima. Otac Davor je rekao: „Istrgli ste mi dušu i ugasili slavsku svijeću.“ Dodik je odgovorio: „Imaš još jednog sina, imaš kćerku.“ Lider PDP-a Branislav Borenović je kriknuo: „Ova vlast je dovela do najgore podjele među narodom.“  Dakle, Dodik više nije okrenut samo protiv Bosne i Hercegovine i njenih institucija, on je ustao i protiv vlastitog naroda koji mu se suprotstavlja.

Bahata moć politike u BiH nošena je na krilima sile. Pravosuđe i policija u Bosni i Hercegovini su u službi stranaka. Desilo se da tužilaštvo, koje je trebalo biti na strani žrtve, sada je otvoreno stalo u red sa politikom. Otac ubijenog Dženana Memića u Sarajevu zatražio je da istragu o ubistvu njegovog sina od kantonalnog tužilaštva preuzme Državno tužilaštvo, jer ne vjeruje tužiteljici Dalidi Burzić, s tim da se proces i u Tužilaštvu BiH vodi pod kontrolom međunarodne zajednice i njegovog advokata Ifeta Ferageta. Kome građani ove zemlje trebaju vjerovati ako ne pravosuđu? 

U normalnim zemljama najviši policijski i sudski dužnosnici daju ostavke i zbog najmanje afere. Ne trebamo ići daleko: Slovenski sudac Ronny Abraham podnio je ostavku na dužnost arbitra na Stalnom arbitražnom sudu u Den Haagu u postupku oko razgraničenja Hrvatske i Slovenije na moru, nakon što je objavljeno da su sudac i slovenska diplomatkinja dogovarali o iznošenju argumenata i lobiranju kod drugih sudaca u postupku o granici između Slovenije i Hrvatske. Kanadski sudac Robin Camp dao je otkaz nakon što je žrtvu silovanja nepromišljeno upitao: „Zbog čega nisi skupila noge i tako se odbranila od silovatelja“. Ili, njemački ministar odbrane Karl-Theodor zu Guttenberg  koji je podnio ostavku na dužnost zbog afere koja je izbila nakon što je postalo poznato da je velik dio njegovog doktorata plagijat.

U Bosni i Hercegovini niko i ne pomišlja na ostavke. Internetom kruže snimke direktora policije Republike Srpske Dragana Lukača kako tokom rata u BiH naređuje odvođenje zatvorenika Nedžada Dizdarevića koji je kasnije ubijen. Mediji već četiri godine dokazuju da je direktor Federalne uprave policije, koji se također zove Dragan Lukač, na toj poziciji protuzakonito i da je odavno trebao biti u penziji, ali ga SDA i Izetbegović drže u vlasti mimo svih zakona. Komesar MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Ilija Lasić na toj dužnosti je bio usprkos sudskoj presudi da je njegovo imenovanje nezakonito, ali su ga HDZ i Čović, bez obzira na sve, željeli na čelu hercegovačkog MUP-a. Direktor Granične policije BiH Zoran Galić nije smijenjen ni nakon što je iz magacina GP nestala municija i snajperi, uz sve ranije afere i sumnje o zloupotrebi službenog položaja kod zapošljavanja novih kadeta? 

Dakle, u Bosni i Hercegovini najviše državne funkcionere postavlja politika da služe potrebama te politike a ne građanima. General u penziji Blagoje Grahovac primjećuje da to više nije služenje ni politikama već pojedincima u tim politikama. I politike su postale zarobljenici svojih vođa.

Marija Šerifović je pokazala ljudsku gestu. Ona je otkazala koncert u Banja Luci jer nije željela pjevati u gradu u kojem vlast ne želi pomoći roditeljima ubijenog Davida. Haris Džinović je otkazao koncert jer nije imao drugog izbora. Suosjećanje je pokazao iz nužde. Sarajlije će u novu 2019. uvesti Hari Varešanović, bez prevelike empatije. Za sve nas bi ipak umjesto pjesme večeras najbolje bilo da odšutimo ovu noć. Dok se ne izborimo za bolje i pravednije društvo.