KOMENTAR Dodik na EYOF-u: Pred novom vrstom publike

Piše Armin Aljovć

Dodik je poprilično podijelio javnost u Sarajevu, nakon što je njegov govor tokom otvaranja 14. Evropskog omladinskog olimpijskog festivala na sarajevskom Koševu prekidan naizmjenično zvižducima i aplauzima! Za jedne je Dodik dobio šta je zaslužio, za druge nije bilo ni vrijeme ni mjesto za bilo šta drugo osim za smijeh i pjesmu. Kako god, glavni grad Bosne i Hercegovine, dakako, i šire od tog prostora, pokazuje neku vrstu pluralizma u javnom narativu čak i prema Dodiku, iako i on sam javni prostor zamišlja posve drugačije. 

Sanja Vlaisavljević, ruku na srce, čula je samo zvižduke sa tribina, pa je u dramatičnoj i hitroj izjavi za Srnu već sljedeći dan objasnila kako je sramotno ponašanje Sarajeva “nedopustivo, ali i očekivano”, čak ni ovlaš ne ulazeći u meritum samog problema, kojeg je, bez sumnje, generirao upravo Dodik. Za one koji nisu pronikli do kraja u taj opasni nacionalizam koji u Sarajevu čuči, i čeka pogodan trenutak da zaskoči svakoga ko nije “naš”, Vlaisavljević dalje objašnjava i nagovještava mogući rasplet situacije ako se ne reagira na vrijeme: “Poruka nije bila upućena samo Miloradu Dodiku nego i cijelom svijetu.” Dakle, nema druge nego da svijet otvori četvere oči kada je u pitanju sarajevski nacionalizam, koji je, valjda, u uvjetima najduže opsade u povijesti modernog ratovanja i najduže opsada jednog glavnog grada ikada - opsada Sarajeva je trajala 44 mjeseca, od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine, što je tri puta duže od opsade Staljingrada - izgubilo svaki smisao za toleranciju pa i prema, recimo, Dodiku, koji se, ako se njega pita, baši i ne trudi pobrati simpatije Sarajeva. Naprotiv. Svako ko je do sada pokušao postići bilo kakav kompromis među narodima u Bosni i Hercegovini Dodik je vrlo jasno nazivao izdajnicima. 

Reakciju sarajevske publike Dodik je uvježbavao najmanje 12-13 godina ranije. Ne postoji javni istup u kojim Dodik nije negirao vlastitu državu i njen glavni grad. U intervjuu 2006. godine Dodik je rekao: “Mene Sarajevo interesuje samo onoliko koliko mora.” Zatim je jednak politički kurs i javni narativ zadržao i narednih godina. Neposredno pred izbore 2018. godine je izjavio: “Kandidovat ću se za Predsjedništvo samo da vas nerviram četiri godine”. U novembru 2018. je rekao: “Više volim Srbiju, nego BiH. BiH je moje radno mjesto i ništa više”. Nakon povratka iz Brisela 30. januara Dodik je otputovao u Beograd i u društvu sa srbijanskim predsjednikom Vučićem poručio da Republika Srpska nema ništa od Bosne i Hercegovine i da je tu silom međunarodnih okolnosti. Što se Dodika tiče, Bosna i Hercegovina se može raspasti i prije zatvaranja EYOF-a u subotu.

Dodik je sklon mijenjanju mišljenja. Prije nego su Karadžić i Mladić postali njegovi idoli i heroji, nazivao je ih ratnim zločincima, i omčom oko vrata srpskom narodu. Na Koševu je govorio o važnosti očuvanja mira, ali je samo nekoliko dana ranije prijetio da će podići granicu između RS i FBiH, dva entiteta u Bosni i Hercegovini. Olakšavajuća okolnost za Dodika ranije je bila to da su mu ljudi na mjestima gdje se kretao davali za pravo i aplaudirali i na njegove očite kontradiktornosti. Nesreća člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine je takva da ga ta funkcija, osim kamera RTRS-a, dovodi i pred publiku koja zna tražiti odgovornost čovjeka kojeg plaćaju na čelu vlastite države.

I Dodika takvog kakav jeste publika u Sarajevu nije odbacila apriori. Dobio je zvižduke, ali i aplauze, u dijelovima kada je govorio o miru. Sarajevo je poslalo poruku da ne mrzi ljude, već mrzi retrogradnu politiku. Dodikova politika zasigurno vraća u devedesete, i formalno i suštinski.

Kritičari su upravu, možda Dodika zaista nije trebalo izviždati na otvaranju male olimpijade. Dovoljno je bilo, šta ja znam, zašutjeti tokom njegovog obraćanja. Pa poslije ponovo nastaviti sa slavljem. Jer, nije Vlaisavljević jedina, ima još mnogo vlaisavljevića koji su u subotu čuli samo zvižduke publike, ali ne i Dodikove ranije fijuke. S Dodikom se zaista ne treba upuštati u raspravu. Jer, prvo te spusti na svoj nivo, pa te dobije na iskustvo.