Slučaj 'Kasa': Može li država vratiti ono što je od nje ukradeno?

Piše: Amra Varatanović

Hapšenje najpoznatijih sarajevskih ugostitelja koji drže i po nekoliko objekata na najatraktivnijim lokacijama u Sarajevu (SCC i BBI centar) ima skoro identičnu pozadinu kao slučaj hapšenja Adnana Mrkve, Amela Ćapina, Ermina Špilje, Adisa Biberovića, Arifa Malićija zbog porezne utaje teške 3,3 miliona KM. Riječ je o poznatom lancu ćevabžinica Mrkva čiji vlasnici nisu prikazivali stvarni promet, te su oštetili Budžet FBiH i vanbudžetske fondove za milionske iznose u periodu od početka 2012. do kraja 2015. godine.

Do okončanja sudskog procesa i pravosnažne presude Kantonalni sud u Sarajevu je na prijedlog Tužilaštva Kantona Sarajevo donio odluku o zamrzavanju imovine ovim licima za koju se sumnja da je pribavljena počinjenjem krivičnih djela i to tri poslovna prostora u Sarajevu, stambenu zgradu i dvorište, stan i četiri automobila. Suđenje u ovom predmetu još uvijek traje.

Pet nedavno uhapšenih ugostitelja koji su vlasnici Metropolisa, Vatre, restorana Montana, Kibe-Mahala i Luka u potpunosti su priznali počinjenje krivičnih djela. Pristali su na saradnju sa Tužilaštvom, koje nije tražilo pritvor za osumnjičene ugostitelje već mjere zabrane. One se odnose na zabranu upravljanja poslovanjem, zabranu sastajanja sa osumnjičenima, svjedocima, odnosno konobarima i zabrana prilaska svim objektima.
 
Svi ovi ugostitelji su putem posebnog softverskog programa, koji im je iznajmljivala firma „Inspirit“, lažirali promet te je Poreznoj upravi prikazivan manji promet od stvarnog. Nije utvrđeno ni za koliki iznos je oštećen budžet, ali već je jasno da je riječ o višemilionskoj utaji, čiji novac nije završio u budžetskoj kasi. Nije poznat ni vremenski okvir u kojem su osumnjičeni vršili ova krivična djela. Poznato je jedino da su ugostitelji ostvarili imovinsku korist kroz tzv. „crnu blagajnu“ koju nisu prikazali državi. Da li je novac „ukraden od države“ bio samo za ličnu korist ili i za neke druge aktivnosti moguće povezane i sa određenim političkim krugovima, pokazat će istražni i sudski postupak.   
 
Tužilaštvo KS u ovoj fazi istrage nije tražilo zamrzavanje imovine, niti bankovnih računa osumnjičenim. Da li će to i uraditi nakon što se optužnica potvrdi, za sada se ne može tvrditi. Kazna bez da država vrati ono što je od nje ukradeno, nije nikakva kazna.
 
Zabrinjava da kontrola ovakvih objekata nije uslijedila i prije. Znači li to da su vlasnici imali neku vrstu političke zaštite?
 
I dok su se u „crne fondove“ sklanjali milioni maraka neprikazanog novca, poražavajuća je činjenica da su vlasnici državu varali čak i na vlastitim plaćama koje su prikazivali ne više od 2.000 KM. Primjera radi, uz takvu platu, vozni park jednog od uhapšenih vlasnika i njihovih članova porodica vrijedan je i nekoliko stotina hiljada maraka?! 

Za sada je država najveći gubitnik. Ono što se Tužilaštvu KS upravo i zamjeralo dok je na njegovom čelu bila Dalida Burzić jeste nedovoljna borba protiv organiziranog kriminala i korupcije.

Uskoro bi istražni organi mogli zakucati na vrata i sarajevskih hotela.