LINZ, (Patria) - Delegacija Saveza logoraša u BiH prisustvovala je danas obilježavanju 74. godišnjice zatvaranja nacističkog logora Mauthausen u Austriji.
Koncentracioni logor Mauthausen bio je najveći nacistički logor za vrijeme Drugog svjetskog rata na području današnje Austrije. Nalazio se u Mauthausenu, 15 km istočno od Linza i postojao je od 8. augusta 1938. godine do oslobađanja od strane američke vojske 5. maja 1945. godine.
Na obilježavanju godišnjice zatvaranja Mauthausen delegacija Saveza logoraša iz Bosne i Hercegovine učestvuje od 2016. godine, kada je u ovom logoru postavljena i spomen ploča logorašima iz Drugog svjetskog rata, porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Procjenjuje se da je više stotina logoraša porijeklom iz Bosne i Hercegovine bilo zatočeno u Mauthausenu. Neki su ubijeni dok su se neki uspjeli vratiti kućama.
U delegaciji Saveza logoraša iz BiH koji su ove godine prisustvovali obilježavanju nacističkih zločina u Mauthausenu bilo je i šest bivših logoraša koji su zarobljeni u različitim logorima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina. Oni kažu da se danas suosjećaju sa svakom žrtvom, bez obzira gdje se ona nalazila i kada je nad njom izvršen zločin, zbog čega su i došli na današnju komemoraciju.
Osman Talić (68) je tokom devedesetih proveo dvije godine u šest logora koji su bili pod kontrolom srpske vojske. Bio je pokretač otpora u Sanskom Mostu i jedan od čelnih ljudi organizacije odbrane tog dijela Bosne i Hercegovine nakon napada srpskih snaga. Posljednji od šest logora u kojima je bio zatvoren je logor Manjača na istoimenoj planini u blizini Banja Luke. Na pitanje kako s ove vremenske distance gleda na period zarobljeništva, Talić kaže da je to njegovo najgore životno iskustvo. Na prste broji logore u kojima je gledao smrt. Pred njim su ubijane i žene, ali i osmomjesečna beba. Zbog toga, kaže, osjeća bol žrtava i Mauthausena iako su ti zločini počinjeni prije više od 70 godina.
"Fašisti su napravili i Mauthausen ali i logore u Bosni i Hercegovini. Vidio sam ubistva, torture“, kaže Talić za agenciju Patria.
„U logoru su mi ruke stavljali u kipuću vodu kako bi od mene dobili nekakav iskaz“, kaže Talić, želeći skrenuti pažnju na visinu zločina koji su počinjeni nad njim i drugim zatvorenicima.
Talić kaže da mu je možda i veći poraz u životu bio kada je u maju 1992. godine morao svoju kuću u Sanskom Mostu označiti bijelim čaršafom, kako bi srpska vojska znala u kojim kućama žive nesrbi.
"Osjećao sam da sam izdao i oca i djeda. Danas kada o tome razmišljam, nikad to ne bih uradio ponovo, pa makar me ubili."
Nakon izlaska iz logora i završetka rata Talić je uspio otići u Sjedinjene Američke Daržave. O patnjama i hororu koje je preživio u logorima govorio je studentima na više američkih univerziteta.
"Amerika mi je priznala status žrtve logora, dok u mojoj Bosni i Hercegovini nemam taj status. Pitam se zašto smo tada bili važni, a sada nismo. Osjećam se odbačenim“, kaže Talić.
Nedim Mustačević imao je 19 godina kada je kao pripadnik Armije RBiH zarobljen i odveden u logor Batković. Već je bio u teškom stanju, jer je prethodno ranjen. Rana mu je u logoru zarastala mjesecima, dok je on za to vrijeme bio iznova premlaćivan. Dok stoji ispred sarkofaga žrtvama Mauthausena, prisjeća se 9,5 mjeseci patnje u logoru Batković.
„U jednom trenutku sam imao svega 48 kilograma“, kaže Mustačević novinaru Patrije.
"Pojavile su se vaške, nismo imali nikakvih higijenskih uslova. Spavali smo na betonu. U jednom trenutku bilo nas je oko 2.500 logoraša".
Mustačević danas ima 47 godina. Poslije logora dugo se oporavljao.
"Pokušavam da ne razmišljam o periodu logora", kaže Mustačević dok mu se pogled gubi u daljinu. Ispred njega brojne svjetske delegacije poručuju kako logoraši nisu brojke, već ljudi. Počast žrtvama odaje i mladi austrijski kancelar Sebastian Kurz.
Savez logoraša u Bosni i Hercegovini okuplja 55.000 članova logoraša i logorašica koji pokušavaju održati kulturu sjećanja na strahote koje su prošli u logorima tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina.