Piše: Amina Čorbo-Zećo
Bosna i Hercegovina može odustati od Akcionog plana za članstvo (MAP) i okrenuti se prema Individualnom akcionom planu partnerstva sa NATO-om (IPAP). Ova priča je sve glasnija posljednjih dana među političarima, odnosno političkim partnerima koji imaju obavezu formirati vlast na državnom nivou u Bosni i Hercegovini nakon oktobarskih izbora od prošle godine.
MAP je NATO-ov program savjetovanja, pomoći i praktične podrške prilagođene potrebama zemalja koje se žele priključiti NATO savezu. Bosna i Hercegovina se ranijim zakonima i odlukom Predsjedništva BiH obavezala da želi postati članica NATO saveza, pa je od najvećeg vojnog bloka u svijetu i dobila upute koje uslove treba ispuniti prije samog članstva u Alijansu.
IPAP je, pak, drugačijih suštinskih karakteristika. Predstavlja najintenzivniji oblik bilateralne saradnje NATO sa zemljama koje nisu članice ovog saveza, a nemaju ni aspiracije da to postanu.
Dodik neće MAP, dakle neće u NATO ali hoće saradnju sa NATO-om, dok je njegovim partnerima iz SDA pridruživanje NATO-u pitanje svih pitanja. NATO nije samo puko članstvo zemlje u toj vojnoj alijansi – NATO je pitanje opstanka državnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine i jednom za uvijek odbacivanje mogućnosti ponovne agresije na Bosnu i Hercegovinu od njenih susjeda.
Dakle, obzirom da Dodik neće MAP, dakle neće u NATO ali hoće saradnju sa NATO-om, a njegovim partnerima iz SDA pridruživanje NATO-u je pitanje svih pitanja, pa se zbog tih napregnutih onosa već osam mjeseci ne može uspostaviti državna vlasti u Bosni i Hercegovini, Dodik je ponudio neku vrstu modifikovanog IPAP-a kao kompromis za MAP i ključ za konačno formiranje vlasti u zemlji.
Zagovornici članstva BiH u NATO pribojavaju se da bi SDA svojim glasačima IPAP mogla predstaviti jednako korak bliže u NATO kao što je i MAP, samo se drugačije govori, dok bi Dodik svom biračkom tijelu taj program predstavio kao „ništa strašno“, jer ga je sa NATO-om ionako već odavno potpisala i Srbija.
Istina je pak mnogo okrutnija, i ona kaže da IPAP nije nikakav kompromis za MAP, već odustajanje Bosne i Hercegovine od članstva u NATO, spašavanje Milorada Dodika i poraz evropske budućnosti Bosne i Hercegovine.
I sa pravne strane stvari stoje malo kompliciranije. Ako se „Bosna i Hercegovina ranijim zakonima i odlukom Predsjedništva BiH obavezala da želi postati članica NATO saveza, zbog čega je od najvećeg vojnog bloka u svijetu i dobila upute koje uslove treba ispuniti prije samog članstva u NATO“, želi li Bosna i Hercegovina sada promijeniti njenu vojno-političku orijentaciju, u Državnom parlamentu bi morala donijeti i nove zakone. Samo prihvatanje modifikovanog IPAP-a i odustajanje od MAP-a bez izmjene zakona, naprimjer Zakona o oružanim snagama BiH, bilo bi pritivzakonito.
Baš bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi se ponašao Dragan Čović - predsjednik HDZ-a i jak kolacijski partner Milorada Dodika - da, kojim slučajem, prijedlog odustajanja BiH od NATO-a zaista i dođe pred državne parlamentarce.