Može li Srbija prestati maltretirati Kosovo i Bosnu i Hercegovinu?

Piše Armin Aljović

Dok vodeća politička partija u Srbiji - Srpska napredna stranka (SNS) - i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nasrću na teritoriju njenih prvih susjeda Kosova na istoku i Bosne i Hercegovine na zapadu, Vučić uvijek iznova ponavlja kako mir na Zapadnom Balkanu traje zahvaljujući isključivo odgovornoj politici Srbije.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća tadašnja vlast iz Beograda, predvođena Slobodanom Miloševićem nakon raspada Jugoslavije napala je Sloveniju, zatim Hrvatsku, u Bosni i Hercegovini je poticala krvavi četverogodišnji rat, da bi na posljetku 1998. godine napala i Kosovo. Rezultat tih ratova i takve politike Miloševića je hiljade mrtvih i raseljenih na svim stranama, uništena infrastruktura, dok hiljade porodica i danas traže svoje nestale. Dalja krvoprolića na prostoru bivše Jugoslavije zaustavljena su vojnom intervencijom NATO-a 1999. godine, kada je slomljen Miloševićev režim. Dvije decenije kasnije aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić također vodi agresivnu politiku prema svojim prvim susjedima - on to ne radi vojnim sredstvima kao Milošević već na prve susjede djeluje političkim pritiscima i stalnim zastrašivanjem od novog rata. 

Kosovo je od Srbije nezavisnost proglasilo 2008. godine. Tu državu od tada do danas je priznalo više od 100 zemalja svijeta, računajući i svjetske sile poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske ili Njemačke. Zapadni susjed Srbije, Bosna i Hercegovina, svoje međunarodno priznanje dobila je nešto ranije, 1992. godine, računajući i priznanje od strane Srbije 1995. godine, kada je u zemlji okončan i rat. Ipak, bez obzira na to Srbija ne prestaje praviti probleme i Kosovu i Bosni i Hercegovini sve do danas. Zvanični Beograd još uvijek Kosovo smatra svojom istočnom pokrajinom, dok je srbijanska premijerka Ana Brnabić nedavno vrlo otvoreno izjavila u prisustvu ambasadora EU u Srbiji Sema Fabricija da je zabrinjava i plaši situacija na Kosovu jer "imate posla sa ljudima koji su bukvalno izašli iz šume."

S druge strane, iako Vučić u medijskim istupima ponavlja da poštuje teritorijalni integritete Bosne i Hercegovine, postupcima uvijek iznova negira bosansku državnost, podržava Milorada Dodika koji prijeti raspadom Bosne i Hercegovine, dok uz pomoć Dodika uspijeva blokirati i reforme koje bi građanima u Bosni i Hercegovini mogle donijeti korist u ekonomskom i sigurnosnom smislu, poput članstva zemlje u NATO savez, ili donošenje važnih državnih zakona.

Tokom posljednje posjete Bosni i Hercegovini srbijanski ministar odbrane Aleksandar Vulin zahvalio je Dodiku jer nije dozvolio da vojska Bosne i Hercegovine na granici između BiH i Srbije pomaže policiji u sprječavanju ulaska ilegalnih migranata u BiH.

Vulin je rekao u Banja Luci kako nijedna vojska neće moći razdvojiti Srbiju i Republiku Srpsku podržavajući stajalište Milorada Dodika da se usprotivi raspoređivanju Oružanih snaga BiH na istočnim granicama kako bi se pokušao smanjiti migrantski val koji se pojačava posljednjih dana.

Nepoštivanjem državnog suvereniteta Kosova i Bosne i Hercegovine srbijanska vlast pokazuje da ne poštuje ni odluke svjetskih sila koje su se složile da te države imaju pravo na državnost, pa bi sankcije zvaničnom Beogradu mogle biti jedan od odgovora ukoliko Beograd ne prestane praviti nevolje susjedima, što destabilizira cijeli jugoistok Evrope ali i mnogo šire područje od toga.

Predsjednik opozicionog LDP-a u Srbiji Čedomir Jovanić ocijenio je nedavno da na Zapadnom Balkanu ne može doći do mira sve dok Srbija ne prestane imati svoje Karadžiće i Mladiće (Haški sud ih osudio zbog genocida u BiH) na Kosovu i Bosni i Hercegovini. Jovanović savjetuje da se Srbija treba okrenuti saradnji a ne destabilizaciji Kosova i Bosne i Hercegovine. Samo od saradnje, rekao je Jovanović, svi građani mogu imati koristi.