Migranti - kamen bačen u prazninu

Piše: Muharem Cero

Svu istinu o tragediji pokrenutih ljudi, izbjeglih, prognanih i neželjenih, vjerovatno je izrekao jedan sarajevski jevrejski stradalnik iz Drugog svjetskog rata rekavši: "Izbjeglica je kao kamen bačen u nebesku prazninu, gdje god da padne boli i njega, a i zemlju na kojoj se nađe.“

Više od dva miliona pokrenutih Bosanaca i Hercegovaca svojom pričom i iskustvom svjedoči o neupitnosti izrečene istine tada jevrejskog dječaka s vrha Logavine ulice na putu između Aušvickih komora za njegovu porodicu i usuda mu koji ga odnesoše u krivudave ceste Meksika.

Ma koliko se stvarao privid prolazne migrantske krize u BiH, već sada se pouzdano može utvrditi da ona poprima oblik društvene pojave s kojom će valjati živjeti na duže vrijeme. Unatoč društvenoj empatiji u BiH, nije se dogodila i ona jedino relevantna - institucionalna spremnost za susretanje u procesu rješavanja bujajućeg migrantskog problema.

Tek jedan duži vremenski otklon će, vjerovatno, dati odgovore o svrsi, smislu i ciljevima odabira i uspostavljanja tzv. bosanske rute, kao i zaustavljanju mogućnosti ulaska u prostore Evropske unije pokrenutih, ali i nemogućnosti njihovog povratka sa prostora ulaska na teritoriju BiH. Posljedično se zaokružuje migrantski depo na dijelu bosanskohercegovačke teritorije koji se da prepoznati po dominantno bošnjačkoj etničkoj većini.

Izostanak institucionalne reakcije na nivou države BiH nije dovoljno iščitavati logikom opuštenosti tzv. tehničkog mandata Vijeća ministara. Unatoč jasno utvrđenim zakonskim nadležnostima nisu aktivirane sve predviđene obaveze. Nejasno je zašto nadležno resorno Ministarstvo sigurnosti zajedno sa drugim ministarstvima (Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, pa i Ministarstvo odbrane BiH sa OS BiH) ne oforme i aktiviraju operativne štabove koji će, sasvim izvjesno, morati rješavati problem skrbi migranata u nadolazećem zimskom periodu. Ustavni princip normativne hijerarhije ne može biti derogiran političkim stavovima iz Republike Srpske i pojedinih kantona. Upravo normativna nadređenost (hijerarhija) kao osnovni princip vladavine prava, zajamčene Aneksom IV DMS, jamči da državne institucije svakim svojim zakonom, odlukom ili bilo kojim drugim pravnim aktom imaju nadređenost nad njima suprotstavljenim aktima, pa i političkoj volji nižih ustavnih administrativnih aranžmana, entiteta, kantona i lokalnih zajednica. Ovaj princip jeste zalog potvrđivanja i provođenja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.

Time se osigurava efektivna vlast države na cijelom teritoriju BiH, što i jeste suvremeno poimanje suvereniteta. Nije van pameti logiku neprihvatanja migranata na teritoriju RS-a i kantona sa hrvatskom etničkom većinom iščitavati upravo dokazivanjem nemogućnosti države za vršenje efektivne vlasti na cijelom teritoriju. Uostalom, prihvatanje ove logike jeste krivotvorenje Dejtona, upravo na način koji ovjerava osporavanje NATO puta rezolucija o neutralnosti RS-a, ona druga hrvatska politička logika ne daje samo za pravo ovoj RS-ovskoj, nego priziva istovrsni Ustavni kapacitet za svoje političke ciljeve.

E utoliko i nemuštost institucija BiH, Predsjedništva, Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine, nije dovoljno tumačiti tek zbunjenošću, nego valja proniknuti u strateške političke ciljeve aktera koji to kreiraju. Baš zato će biti potreban jedan vremenski otklon da se odgonetnu ciljevi projektovanja migrantskog depoa na prostoru najbrojnijeg bosanskohercegovačkog naroda.

Istrajavanje na principu normativne nadređenosti države provođenjem njenih akata jeste garant uspješnog odgovora na migrantsku krizu, ali i ključ načina poražavanja svih unutarbosanskih antidejtonskih pokušaja.