Mnogo pitanja ostalo u zraku: Izetbegović, savjetnici, agenti i veleizdaja u Hagu

Piše Amina Čorbo-Zećo

Lider SDA Bakir Izetbegović nedavno je 'otvorio dušu' i u intervjuu za TV1 govoreći o svojim lošim potezima kao političara i nekadašnjeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine kazao da bi izdvojio zahtjev za reviziju presude za genocid po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije.

"S tom revizijom, bilo mi je rečeno, tamo je jedna ozbiljna grupa pravnika, mojih savjetnika, advokata i tako dalje, koji su mi kazali 'čujete, nemamo legitimaciju, ali se ne treba na to obazirati. Mi moramo ovo završiti, idemo nastaviti. Nemojte uopšte spominjati u javnosti da nemamo legitimaciju za tu stvar, da nemamo agenta'. I ja sam ih poslušao, tu ih nisam trebao poslušati, trebao sam tu stvar otvoriti javnosti", kazao je Izetbegović.

Ovo ispovijest koja je došla prekasno ne amnestira Izetbegovića da odgovori na niz dodatnih pitanja, jer patriotima ove zemlje je jasno, riječ je o veleizdaji. U Hagu je s pričom o reviziji presude izdan nacionalni interes Bosne i Hercegovine.

Sakib Softić, bivši agent Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu kratko je za Novinsku agenciju Patria kazao da ne bi previše komentirao Izetbegovićev stav.

„To je valjda njegov stav. Ja mu nisam bio savjetnik. Ja sam agent“, kazao je Softić.

Softić se, sada je i definitivno jasno, lažno predstavljao i obmanuo narod tvrdeći da je on legalno i legitimni agent. Propustio je kazati da je tri puta napismeno dobio pismo od registrara da on ne može biti agent.

Izetbegović je, s druge strane, ostao dužan pojasniti koji su to savjetnici, ko im je dao takvu vlast da kao državni službenici donose odluke od vitalne važnosti za opstanak BiH kao države, ko odlučuje da li su se ogriješili o zavjet koji su položili kao državni službenici  i ko ih sankcionira, te jesu li uopće sankcionirani. Jedan od bliskih savjetnika Dževad Mahmutović, kadar Stranke demokratske akcije i predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske, unaprijeđen je nakon svog rada u Kabinetu Izetbegovića. Trenutno čeka imenovanje za vršioca dužnosti dekana Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Ruku na srce i pokazao se kao vrsni pravnik!?

Živimo u sistemu nekažnjivosti, a kada nema odgovornosti nema ni brige za ono što se radi. 

Ostalo je nejasno i zašto su to napravili? Savjetovali su predsjednika upotrebljavajući laži, a ne činjenice. Šta se krije iza toga, koji su njihovi motivi bili da lažu i obmanjuju. 

Nije Izetbegović ni objasnio, a ni Softić nije voljan govoriti zašto nisu prihvatili savjete Geoffreya Nicea i Nene Tromp, koji su nudili deset godina smjernice. 

Geoffrey je zaslužan što je Slobodan Milošević 2004. međupresudom Haškog tribunala (ICTY) proglašen krivim za genocid u sedam bh. općina, osam godina prije nego što je tribunal bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića oslobodio optužbi za genocid u tim općinama.

Izetbegović je Nicea i Tromp primio u julu 2015. godine gdje je bila prisutna, osim šefa kabineta Izetbegović, Elvira Čamdžića, i Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu.

Detaljno su tada objasnili Izetbegoviću kako i šta treba za reviziju presude. Zašto Izetbegović i savjetnici nikada nisu iskoristili pravo da ambasador BiH u Hagu preda reviziju, iako su dvije godine prije znali da jedino ambasador može predati reviziju tužbe. 

Politika je tada na poziciju ambasadora imenovala Mirsadu Čolaković, a kao nagradu za svoju pasivnost dobila je i godinu produženja mandata.

Nejasno je i da li se David Sheaffer američki advokat koji je bio angažiran na pro bono bazi ogriješio o svoj advokatski kodeks i svjesno učestvovao u političkoj prevari? 

Ko će tražiti njegovu profesionalnu i etičku odgovornost? 

Toliko je otvorenih pitanja kao što je i zašto nikada nisu tražili skidanje zaštite sa dokumenata vrhovnog savjeta odbrane koje je Karla del Ponte zaštitila s Beogradom? 

Zašto nikada nisu sankcionisali oficira za vezu sa Tribunalom Amira Ahmića koji je javno tvrdio da Karla del Ponte nije zaštitila dokumentaciju iz Beograda, iako su javno objavljeni ti sporazumi sa Beogradom kao i mnogi dokumenti iz tih sporazuma? 

Niti u jednoj optužnici nema linije odgovornosti prema Beogradu, a samim tim ni presuda za odgovornost Srbije, već se sve završava na nivou Republike Srpske.

Svi optuženi iz Srbije su oslobođeni, a generali iz JNA su optuživani i presuđeni kao da su iz BiH (RS-a). 

Ostaje i pitanje zašto nikada nije zatražena implementacija presude iz 2007. godine protiv Srbije, gdje je jasno navedeno ko je kriv za genocid u Srebrenici. Tamo jasno stoji da je Srbija kriva za nesprečavanje genocida, a genocid su počinile vojno-policijske snage RS-a. Zbog svega nabrojanog i dalje je na snazi divljanje Srbije prema BiH, a mi nemamo kadrove niti političke elite koje to mogu zaustaviti!